U ARABIJU
Ako tražim da ugađam čovjeku, jednostavno ne mogu biti Kristov sluga. Ako mi je srce motivirano odobravanjima drugih – ako je to stav moga uma, utječući na način moga življenja – moja će odanost biti podijeljena. Uvijek ću se truditi ugoditi nekome drugom osim Isusu.
Nekoliko godina nakon što se apostol Pavao obratio, otišao je u crkvu u Jeruzalemu nastojeći se ondje pridružiti učenicima. "Ali ga se oni svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu učenik" (Dj 9,26).
Apostoli su poznavali Pavlovu reputaciju progonitelja. "Ostao sam osobno nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. Jedino bijahu čule: 'Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti'" (Gal 1,22-23).
Barnaba je pomogao apostolima da prebrode svoj strah od Pavla te su mu ponudili zajedništvo. Ali Pavao je odlučio otputovati među pogane. Pavao uistinu vrlo pažljivo opisuje svoj poziv. Izjavljuje da on nije došao "od ljudi, ni po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih" (Gal 1,1).
Zatim naglašava: "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista … ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom" (Gal 1,11-12.16).
Ono što Pavao ovdje govori odnosi se na sve koji žele imati Kristov um: "Nisam trebao čitati knjige ili uzimati metode drugih ljudi da bih dobio ono što imam. Svoju sam poruku, svoju službu i pomazanje dobio na svojim koljenima." U Galaćanima 1,17 Pavao ističe: "Otišao sam u Arabiju." Drugim riječima, govori: "Nisam primio svoje otkrivenje Krista od svetih u Jeruzalemu. Naprotiv, da mi se Krist otkrije, otišao sam u Arabiju, u pustinju. Ondje sam provodio dragocjeno vrijeme prazneći se od svojega ja. Tamo sam slušao Duha Svetoga koji me učio."
Pavao nije bio neki ponosan, drzak samotnjak. Znamo da je imao srce sluge. Ispraznio se od svoje vlastite ambicije i našao potpuno zadovoljstvo u Kristu.
Kad je stav vašega uma da ugađate Kristu, nikada nećete imati potrebe za povlađivanjem i potvrđivanjem ljudi.
Nekoliko godina nakon što se apostol Pavao obratio, otišao je u crkvu u Jeruzalemu nastojeći se ondje pridružiti učenicima. "Ali ga se oni svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu učenik" (Dj 9,26).
Apostoli su poznavali Pavlovu reputaciju progonitelja. "Ostao sam osobno nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. Jedino bijahu čule: 'Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti'" (Gal 1,22-23).
Barnaba je pomogao apostolima da prebrode svoj strah od Pavla te su mu ponudili zajedništvo. Ali Pavao je odlučio otputovati među pogane. Pavao uistinu vrlo pažljivo opisuje svoj poziv. Izjavljuje da on nije došao "od ljudi, ni po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih" (Gal 1,1).
Zatim naglašava: "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista … ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom" (Gal 1,11-12.16).
Ono što Pavao ovdje govori odnosi se na sve koji žele imati Kristov um: "Nisam trebao čitati knjige ili uzimati metode drugih ljudi da bih dobio ono što imam. Svoju sam poruku, svoju službu i pomazanje dobio na svojim koljenima." U Galaćanima 1,17 Pavao ističe: "Otišao sam u Arabiju." Drugim riječima, govori: "Nisam primio svoje otkrivenje Krista od svetih u Jeruzalemu. Naprotiv, da mi se Krist otkrije, otišao sam u Arabiju, u pustinju. Ondje sam provodio dragocjeno vrijeme prazneći se od svojega ja. Tamo sam slušao Duha Svetoga koji me učio."
Pavao nije bio neki ponosan, drzak samotnjak. Znamo da je imao srce sluge. Ispraznio se od svoje vlastite ambicije i našao potpuno zadovoljstvo u Kristu.
Kad je stav vašega uma da ugađate Kristu, nikada nećete imati potrebe za povlađivanjem i potvrđivanjem ljudi.