četvrtak, rujna 18, 2008

IZVEO NAS JE DA BI NAS UVEO

Prije križa nije bilo pristupa do Boga za običan puk; jedino je veliki svećenik mogao ući u Svetinju nad svetinjama. Za nas je put u Očevu nazočnost stvorio Isusov križ. Jedino svojom milošću, Bog je srušio zid koji nas je dijelio od njegove nazočnosti. Sad je mogao on izaći čovjeku te zagrliti svoje izgubljene sinove i grešnike svih vrsta.

Promotrite Izraelovo čudnovato izbavljenje. Dok je narod Božji prolazio suhom zemljom, vidio je kako se iza njih ruše valovi na njihove neprijatelje. Bio je to slavan trenutak te su održali silan sastanak slavljenja, s plesanjem, pjevanjem i zahvaljivanjem. "Slobodni smo! Bog nas je izbavio iz tlačiteljeve ruke!"

Izraelova priča predstavlja naše vlastito izbavljenje iz ropstva i krivice grijeha. Znamo da je sotona bio poražen na križu i trenutačno smo bili oslobođeni iz njegova željeznog stiska. Međutim, postoji veći naum Božji u tome što nas je spasio i izbavio. Vidite, Bog nikada nije mislio za Izraela da postavi tabor na crvenomorskoj strani pobjede. Njegov najveći naum u tome što ih je izveo iz Egipta bio je taj da ih uvede u Kanaan, njegovu zemlju punine. Ukratko, izveo ih je da bi ih uveo – u svoje srce, u svoju ljubav. On je htio narod koji će se potpuno oslanjati na njegovo milosrđe, ljubav i dobrotu. A sve to je istina i za njegov narod danas.

Prvi je test Izraelu došao nekoliko dana kasnije, a oni su završili mrmljajući i prigovarajući, krajnje nezadovoljni. Zašto? Upoznali su Božje izbavljenje, ali nisu spoznali njegovu veliku ljubav za njih.

Evo ključa za ovo učenje: Ne možete ući u radost i mir – doista ne možete znati kako služiti Gospodinu – dok ne vidite njegovu radost u vašem izbavljenju … dok ne vidite radost njegova srca nad njegovim zajedništvom s vama … dok ne vidite da je svaki zid bio uklonjen kod križa … dok ne znate da je sve iz vaše prošlosti bilo osuđeno i zbrisano. Bog kaže: "Želim da ideš dalje, u puninu koja te čeka u mojoj nazočnosti!"

Danas se mnogi raduju u divnim blagodatima križa. Izašli su iz Egipta i stoje na "pobjedničkoj strani" svoje kušnje na Crvenom moru. Uživaju u slobodi i neprestano zahvaljuju Bogu što je bacio njihova tlačitelja u more. Ali mnogi od tih istih vjernika promašili su veći Božji naum i blagodat za njih. Promašili su zašto ih je Gospodin izveo – da bi ih uveo k sebi.