POLUODGOVORENE MOLITVE

"Ustrajna molitva", izraz skovan od ranih pentekostalaca, za neke znači ostati na koljenima dok niste sigurni da ste primili odgovor od Boga. Drugima to znači neprestano se vraćati Gospodinu dok vam odgovor nije u ruci. (To se isto tako naziva "istrajna molitva".)

Kao dječak na ranim kamp sastancima, čuo sam ljude kako svjedoče: "Uhvatit ću se za rogove oltara i neću otići dok mi Bog ne odgovori." Međutim, ne vjerujem da je to pravo značenje "ustrajne molitve".

Možete biti nasamo zatvoreni s Gospodinom radujući se u njegovoj nazočnosti; možete s njim provoditi kvalitetne sate, čak dane, uživajući u divnom zajedništvu. Možete imati ispunjene sve svoje potrebe, srce potpuno zadovoljno, ali što se događa kad napustite to sveto mjesto prisnog zajedništva?

Možete se dići sa svojih koljena samo da biste se vratili u situaciju koja vas satire i koja se nije promijenila. Možete vidjeti đavla kako vas tamo čeka, spreman baciti iste probleme i prazninu u vas. Pitam vas, kakvo je dobro primiti slavu na gori ako je ne vidite tijekom bitke?

Dopustite mi objasniti što ja vjerujem o "ustrajnoj molitvi". To jednostavno znači da vas snaga, sila i ohrabrenje koje primite od Gospodina dok ste nasamo zatvoreni s njim mora provesti kroz kušnje koje su ispred vas. Pobjeda koju zadobijete u tajnoj klijeti mora vam dati pobjedu na bojnom polju.

Razmislite o tome je li vaša molitva "dovršena molitva"? Vidite, "ustrajna molitva" znači čekati za potpuno dovršenje vaše molitve. Mnogi kršćani vide samo poluodgovorene molitve jer ne dopuštaju da ih ono što prime od Gospodina u molitvi nosi kroz njihovu kušnju. Doista, mnoge iskrene molitve su potraćene, propale, izgubljene – jer nisu bile "iznijete" na taj način.

Ljubljeni, molitva nije završena – nije "dovršena molitva" – dok vas ne provede na drugu stranu vaše kušnje. Moramo "ustrajno molili" dok "ne preživimo" naše kušnje snagom koju smo primili u Božjoj nazočnosti.