subota, prosinca 17, 2016

PRAVO VRIJEME - Nicky Cruz

Jednom kad je Isus putovao iz Judeje u Galileju, apostol Ivan zapisuje da "je morao proći kroz Samariju" (Iv 4,4). Činjenica je da Isus nije morao proći kroz Samariju da bi dospio u Galileju, zemljopisno gledano. Zapravo, Židovi su, jer su mrzili Samarijance, redovito išli dugačkim putem okolo da bi izbjegli tu pokrajinu. Ali Isus je osjetio poticaj da prođe kroz Samariju, jer to je bilo kamo ga je sad Duh vodio – morao je proći kroz Samariju ne zbog zemljopisa, nego zbog poslanja, iz poslušnosti prema vodstvu Duha.
Kad je Isus dospio u Samariju, poslao je svoje učenike naprijed, a on je sjeo pored Jakovljeva zdenca. Tamo je čekao na svoj božanski susret sa Samarijankom, gdje je nadnaravno otkrio sve o njoj. Njihov razgovor zauvijek je promijenio njezin život te je ona postala prvi evanđelist na svijetu, svjedočeći o Isusu ljudima svoga grada. Isus je ostao s tim Samarijancima još dva dana i bio je u mogućnosti dovesti mnoge od njih k spasenju prije nego je krenuo dalje. Ovaj susret nikada se ne bi dogodio da Isus nije slijedio vodstvo Duha.
Kasnije, u Galileji, kako se primicalo vrijeme za židovski Blagdan sjenica u Jeruzalemu, Isusova braća su ga poticala da otputuje onamo "da tvoji učenici ondje vide tvoja djela što ih činiš, jer nitko tko želi javno biti poznat ne djeluje sakriveno. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu" (Iv 7,3-4).
Ali Isus je imao drukčiji plan. Odgovorio im je: "Vi uziđite na ovaj blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se još nije ispunilo moje vrijeme" (Iv 7,8).
Još je jednom Isus čekao da jasno čuje riječ Duha Svetog da krene. Čekao je na pravo vrijeme da uđe na blagdan i otkrio svoju mudrost i učenje ljudima u Jeruzalemu. Znao je, zapravo, da je on pravi blagdan – Mesija kojega su čekali. On sam bio je razlog za njihovo svetkovanje, iako to nisu prepoznali.

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.