utorak, prosinca 13, 2016

KRISTOV UTAMNIČENIK

Pavao je mnoge od svojih poslanica crkvama napisao dok je bio zatvoren u skučenoj zatvorskoj ćeliji – svezan, prezren, odrezan od vjernika, a prividno i od svake službe. Govorimo o bolnim stanjima. Međutim, Pavao nikada nije kao zatvorenik govorio o svojim situacijama; umjesto toga, nazivao je sebe "sužnjem Kristovim" (vidi Ef 3,1).
U svojoj Poslanici Kološanima, Pavao iznosi svoju želju za sve svete koji trpe: "… da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga; da se, ojačani svakovrsnom snagom kako to odgovara moći njegova božanstva, osposobite za savršenu postojanost i strpljivost" (Kol 1,9-11).
Nevjerojatno, ali Pavlove riječi nade i poticaja bile su proizvod njegova dugačkog utamničenja, vjerojatno u Cezareji. Kad je zapisao ove riječi, nije imao nade da će biti pušten. Koliko je mogao znati, vjerojatno će tamo ostati godinama, možda ostatak svojih dana. Jasno je da se pomirio sa svojim bolnim prilikama.
Nigdje u tom pismu ne nalazio da Pavao ispituje Gospodina. Ovaj apostol ušao je u potpuno duhovno razumijevanje Božje volje i prihvatio je svoje okolnosti kao Gospodnju volju za svoj život u tom trenutku. Zbog toga, trijumfalno piše Kološanima: "O, kad biste ušli u to potpuno duhovno razumijevanje Božje volje za vas!"
Možete li to zamisliti? Tu je utamničen Pavao, bez ikakve slobode. Međutim, on govori o "životu dostojnom Gospodina, da mu budu ugodni u svemu, da budu plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napreduju u spoznaji Gospodina".