četvrtak, prosinca 29, 2016

ON NIJE BIO OD OVOG SVIJETA

Ilija i Henok, jedina dva proroka koja su bila prenijeta, imala su nešto zajedničko. Obojica su mrzila grijeh i vikala protiv njega. Oba su hodala tako blizu Boga da nisu mogla ne dijeliti njegovu mržnju za bezbožnost.
Neporeciva posljedica svih koji hodaju s Bogom je sve veća mržnja prema grijehu – i ne samo mržnja, nego odvojenost od njega. Ako još uvijek volite ovaj svijet i s bezbožnima se osjećate kao kod kuće, ako ste prijatelj onima koji ga psuju – ne hodate s Gospodinom, nego sjedite na plotu, javno ga sramoteći.
"Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz Poslanice Hebrejima znamo da ovo govori o Henokovu prenošenju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to znači i nešto dublje od toga: "Potom iščeznu", kao što je definirano u Postanku 5, isto tako znači: "On nije bio od ovog svijeta."
U svom duhu, u svojim osjetilima, Henok nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. Bio je podignut u svome duhu u nebesko područje. Poput Pavla, dnevno je umirao ovom svijetu dok se brinuo za svoju obitelj, radio, služio, bio zaposlen. Ali "iščeznu"; nije bio vezan za zemlju! Gospodin ga je uzeo. Svaki budan trenutak njegov um se vraćao k njemu. Njegovo srce bilo je spojeno s Bogom, kao da je spojeno ogromnom gumicom. Što više natežete gumicu, brže se ona vraća kad je pustite. Henokovo srce uvijek je "skočilo natrag" Gospodinu.
Kako je čovječanstvo svuda oko njega postajalo bezbožnije, kako su se muškarci pretvarali u divlje zvijeri pune požude, tvrdoće i senzualnosti, Henok je postajao sve više i više poput Onoga s kojim je hodao.