četvrtak, prosinca 01, 2016

BOŽJA NAZOČNOST U PUSTINJI


Kad nedostaje Božja nazočnost, sve je neuravnoteženo, bez vodstva ili pravednog učenja. Svatko postaje sam sebi zakon, vršeći što mu je volja. To je danas slika mnogih kršćanskih domova; sve je u neredu, bez mira ili počinka, svatko čini što mu je volja. Gospodin se u svom milosrđu žalosti nad takvim neredom.
Međutim, to ne mora biti tako. Božja obećanja su neizmjenljiva i njegova Riječ jamči: "Ako ćeš me ostatak svoga života nastaviti tražiti, bit ću s tobom. Kad zazoveš, naći ćeš me" (vidi Jer 28,13).
To nije neka komplicirana teologija. Svatko može imati nazočnost Božju u sebi ako jednostavno pozove u vjeri. Obećano nam je: "Jahvu … ćete naći" (2 Ljet 15,2). Hebrejska riječ za naći ovdje znači: "Njegova nazočnost dolazi da osposobi, da blagoslovi." Drugim riječima: "Posegnite za Gospodinom svim svojim srcem i on će očitovati svoju nazočnost. Bit će to svesilna snaga koja će vas osposobiti da budete postojani i neustrašivi." Jedino kad je Božja nazočnost na nama, možemo vidjeti i razumjeti njegovu slavu."
Kad su Izraelci bili u pustinji, Bog im je očitovao svoju nazočnost kroz oblak. Taj oblak bio je fizičko očitovanje Božjega dokaza da je sa svojim narodom. On je pokrivao šator dan i noć i služio je kao vodič za svaki poduhvat. Kad je oblak krenuo, oni su krenuli, kad je stao, oni su stali. Narod nikada nije trebao pokušavati odgonetavati pravac kretanja ili budućnost. Oni su sve svoje pouzdanje stavili u taj vidljiv oblak nazočnosti Gospodnje.