ponedjeljak, listopada 31, 2016

TA STIJENA BIJAŠE KRIST - Gary Wilkerson

Za Mojsija je bilo dovoljno poznavati Boga. Radije nego da ide u obećanu zemlju, molio je Boga: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Mogu zamisliti Božje zadovoljstvo kad je to čuo. Svaki zemaljski otac pozna molećiv dječji glas kad nešto traži, ali ništa toliko ne zagrije tatino srce kao kad čuje kako dijete kaže: "Tata, volim te takvoga kakav jesi."
Bog je bio tako zadovoljan Mojsijevom željom da je ispunio njegovu molbu – onoliko koliko je mogao to dopustiti."A ti – doda – moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati" (Izl 33,20).
BOŽJE SNAŽNO SVJETLO
Božje nepristupačno svjetlo previše je snažno da bi ga ljudi mogli u potpunosti iskusiti; njegova svetost je uništavajuća: "… da vas putem ne uništim" (Izl 33,3). Ali htio je da Mojsije iskusi njegovu slavu djelomično. Zapravo mu je rekao: "Ne mogu ti pokazati svoje lice, ali mogu ti pokazati posljedice moje nazočnosti i trag dobrote koji ostavljam iza sebe" (vidi 33,21-23).
"Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine … dok ne prođem" (Izl 33,22).
Rekao je to Mojsiju da ga zaštiti. Ovaj nam redak govori sve o Božjoj predivnoj milosti u Starom zavjetu. Čak i prije križa – prije nego je Krist prolio svoju krv za naše spasenje – Bog je u svojoj milosti sakrio Mojsija u rasjeklinu stijene. Kao što je Pavao uskliknuo: "Ta stijena bijaše Krist" (1 Kor 10,4).
BOŽJA PREOBRAŽAVAJUĆA SLAVA
Pismo kaže da se Božjom slavom Mojsijevo lice preobrazilo – promjena tako snažna da je "stavljao pokrivalo na svoje lice da sinovi Izraelovi ne svrate pažnju na svršetak prolaznog (sjaja)" (2 kor 3,13).
Svatko tko susreće Isusa doživljava istu preobrazbu – promjenu tako duboku da to vidi čitav svijet te ostaje zapanjen.