ponedjeljak, listopada 17, 2016

KRAJNJA NAKLONOST - Gary Wilkerson

"Ako ti ne pođeš … odavde nas i ne izvodi" (Izl 33,15).
Mojsije je znao nešto o Bogu što je nadilazilo njegov blagoslov, čak njegova nadnaravna djela. On je znao da iza Božje bezgranične naklonosti stoji njegova krajnja naklonost,naklonost koja se ne nalazi u stvarima koje on čini, nego jedino u tome tko je on.
NEBO BEZ BOŽJE NAZOČNOSTI
Poznati kršćanski pisac postavio je ovo pitanje: "Što ako bi nebo bilo mjesto gdje možete imati sve što poželite – svi se vaši snovi ostvaruju i svaka želja postaje stvarnost – ali Bog nije tamo? Biste li htjeli ići onamo?" To je dobro pitanje za svakog kršćanina. Želimo li mi Božje blagoslove bez da spoznamo njega, Davatelja svega dobroga? Ili bismo, poput Mojsija, više voljeli biti lišeni svakog blagoslova samo da ne izgubimo Božju nazočnost?
Ja Božje blagoslove ne uzimam olako – a niti njegovu Riječ. Jedva da postoji knjiga u Bibliji koja ne spominje Božju zabrinutost za siromašne. Siromaštvo utječe na svako područje života i mi trebamo davati hranu gladnima, nadu oborenima, iscjeljenje onima koji su slomljena srca. Ali za one od nas koji poznaju Božji obilne blagoslove, Mojsije prenosi nešto važno: Čak i dnevni kruh blijedi u usporedbi s poznavanjem Boga.
BEZ ISUSA NEMAMO NIŠTA
Ne radi se o tome da kršćani danas nisu zahvalni za Božje blagoslove. Naš problem je da se mi tu zaustavljamo. Mi kažemo: "Gospodine, dovoljna mi je tvoja bezgranična naklonost." Ali to nije dovoljno. Možemo imati najbolji brak, najdivniju kuću, zadovoljavajući posao i divnu djecu, ali ako Isus nije usred njih, nemamo ništa.
Jesmo li voljni izjaviti zajedno s Mojsijem: "Gospodine, ako ti nisu tu, neću ići"? Ako smo voljni, Bog će nam odgovoriti kao i Mojsiju: "Ja ću osobno s tobom poći i počinak ti priuštiti" (Izl 33,14).