srijeda, kolovoza 03, 2016

GORA KOJA SPREČAVA

Od samog početka, Bog je tražio ljude koji će živjeti pred njim bez straha. On je htio da njegova djeca budu mirni u tijelu, duši i duhu, potpuno se pouzdajući u njegova obećanja. Bog to naziva "ulaskom u moj počinak". I tako je odveo svoj narod u neplodnu pustinju, bez vode, hrane ili bilo kakvoga izvora preživljavanja. Dajući Izraelu samo obećanje da će ih čuvati, njegova je poruka za njih bila jednostavna: "Imajte vjeru u mene!" Pozvao ih je da stave sve svoje pouzdanje u njega da će činiti za njih nemoguće.

Prema piscu Poslanice Hebrejima, u to vrijeme narod Božji nije ušao u njegov počinak, jer nisu vjerovali u njegova obećanja (Heb 3,11).

U odlomku o stablu smokve, Isus govori jednoj neimenovanoj gori:

"Ako tko rekne ovoj gori: 'Digni se i baci u more' i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti" (Mk 11,23).
Isus je rekao svojim učenicima kao i nama danas: "Nevjera u vašem srcu je poput sprečavajuće gore koja se ne može ukloniti. Ako se to ne izbaci, ne mogu raditi s vama."

Činjenica je da Isus nije bio u stanju izvršiti čuda u određenom gradu radi nevjere naroda:

"Zbog njihove nevjere tu ne učini mnogo čudesa" (Mt 13,58).
Isto vrijedi za Kristovu crkvu danas: gdje god je nevjera, on nije u stanju raditi. Nevjera je uvijek gora koja sprečava puninu Božjega otkrivenja i blagoslova u njegovoj djeci.