petak, travnja 08, 2016

ULAZAK U OBEĆANU ZEMLJU

"… vidimo da nisu mogli ući zbog svoje nevjere" (Heb 3,19). Samo je jedan grijeh spriječio Izraela da ne uđe u obećanu zemlju.

Kanaan predstavlja mjesto počinka, mira, plodnosti, sigurnosti, punine, zadovoljstva, svega za čime čezne pravi vjernik. To je isto tako mjesto gdje Gospodin jasno govori svome narodu upućujući ih: "To je put, njime idite." Ali Izrael nije mogao ući u obećanu zemlju zbog jednog grijeha.

Taj grijeh nije bio preljub (a Pismo naziva te Izraelce preljubničkom generacijom). Niti bujanje razvoda (Isus je rekao da je Mojsije dopustio razvod toj generaciji jer su tako otvrdnuli). Nije to bio ni bijes, ljubomora, lijenost ili klevetanje. Nije to bilo ni njihovo tajno idolopoklonstvo.

Grijeh nevjere spriječio je Božji narod od ulaska u Kanaan. Zbog toga nas Poslanica Hebrejima danas potiče: "Žurimo se dakle ući u onaj počinak, da tko ne pogine pružajući isti primjer neposluha" (Heb 4,11).

Poznavao sam mnoge kršćane koji su odlučili postati ozbiljni sa svojim hodanjem s Gospodinom. Odlučili su više proučavati njegovu Riječ, postili su i molili s obnovljenim uvjerenjem. Svojim su srcem odlučili da će se oslanjati na Bogu u svakoj situaciji u životu i dok sam promatrao njihove živote, mislio sam: "Sigurno će sva ta njihova pobožnost donijeti zraku radosti. Oni ne mogu a da ne pokazuju Božji mir i odmor."

Ali prečesto je istina bila suprotna. Mnogi nikada nisu ušli u Božji obećani odmor. Još su uvijek bili nesigurni i nemirni, sumnjali su u Božje vodstvo i brinuli se za budućnost. Zašto? Imali su uobičajen kvasac nevjere i sva njihova pobožnost i aktivnost pokazivala je zbog toga neučinkovitost.

Sluga koji vjeruje drži se Božjega obećanja Novoga saveza: "Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (Ez 37,27). On se isto tako oslanja na ovu riječ: "Dat ću mu da mi se približi, i pristupit će k meni … Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti" (Jer 30,21 i 31,9).