srijeda, travnja 20, 2016

DAN ISPLATE ZA NEVJERU

Luka 19 daje nam snažnu sliku Isusova posljednjeg ulaska u Jeruzalem. Slika prikazuje Krista kako se približava gradu na magarcu, a gomila mu kliče slaveći ga. Krenuo je od Maslinske gore i što se više približavao gradskim vratima, veće je bilo mnoštvo. Ubrzo su ljudi prostirali svoje plašteve pred njim, mahali palmama i vikali: "Evo ovdje je! Došao je čas dolaska Izraelova kralja. Jeruzalemu dolazi mir. Konačno je kraljevstvo ovdje!"
Zašto je bilo takvo glasno radovanje? "Držali su da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje" (Lk 19,11). U umovima ljudi, Isus je najavljivao obećano Božje "kraljevstvo na zemlji".
Međutim, to nije značilo da su vjerovali u njega kao svoga Mesiju. Njihova je jedina misao bila da je započela Božja vlast: "Zbogom, rimska vlasti! Neće više biti ratova, jer naš će kralj podići mač i sasjeći svakog neprijatelja. Vidjet ćemo mir u Jeruzalemu i Izraelu, bez ropstva, bez nestašice hrane. Bog je konačno poslao očekivanog kralja."
Nitko toga dana u tom prizoru nije očekivao ono što se zatim dogodilo. Dok je silazio s gore i mnoštvo ga slavilo, Isus je gledao Jeruzalem i  – zaplakao. "Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim" (Lk 19,41). Tu je bio Bog u tijelu koji je plakao!
Razlog za njegove suze? Očita ljudska nevjera. Možda ćete pomisliti: "Ali to mnoštvo mu je pjevalo slave, klicalo hosane. Meni to ne zvuči poput nevjere." Međutim, Pismo nam kaže da je Isus znao što je u ljuskom srcu.
On je vidio da dolazi dan isplate za nevjeru. I prorokovao je onom mnoštvu: "Doći će ti vrijeme kada će te tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritijesniti sa svih strana. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Neće ostati u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi" (Lk 19,43-44).