NOV STAV O LJUBAVI I BRIZI
Sjećate se priče o Ananiji i Safiri. Oni su bili vjernici koji su pali mrtvi u crkvi jer su pogrešno prikazali tko je Isus. Lagali su Petru o iznosu koji su prili za zemlju koju su prodali, ali Petar im je rekao da su lagali Duhu Svetom. I doista, ako kršćanin laže nekom čovjeku, to je kao da laže Bogu (vidi Dj 5,1-11).
Što je točno bila laž toga bračnog para? Bila je to pronevjera novca namijenjena za siromašne. Vjerojatno su svjedočili kupcu: "Sve što nam platite je za Kristovu stvar. Sve to ide udovicama i siromašnima." Ali zadržali su dio novca za sebe.
Poruka iza priče o Ananiji i Safiri je da ne stavljamo ruku na ono što pripada siromašnima i potrebitima. Bog neće samo stajati i gledati kako njegova Sina pogrešno predstavljaju svijetu oni koji se nazivaju njegovim imenom.
Pitam vas, kako je Duh Sveti postigao tu iznenadnu promjenu srca u tim upravo krštenim vjernicima u Jeruzalemu? Njihov preobražaj bio je nevjerojatno čudo. Odgovor je da su ti kršćani bili djeca Malahijina proročanstva. Malahija je posljednji prorok za kojega čujemo u Starom zavjetu. Bog je rekao kroz njega sljedeće: "Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaču radniku, udovici i siroti" (Mal 3,5).
Sad se brzo prebacimo u vrijeme crkve u Jeruzalemu. Ti vjernici išli su zajedno od kuće do kuće. "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama" (Dj 2,42). Što je bila ovdje spomenuta apostolska nauka? Bile su to same Kristove riječi. Isus je poučio svoje učenike: "Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26).
Isusove riječi oživjele su u njihovim srcima i znali su da više ne mogu lagati. Iznenada su vidjeli kako je ozbiljna ova stvar predstavljanja tko je uistinu Isus. To ih je natjeralo u vlastite kuće da nađu sve što ne trebaju i onda su tu robu odnijeli na ulice da je prodaju. Jednostavno rečeno, Kristova Riječ u Mateju 25 dala je tim vjernicima nov stav prema ljubavi i brizi za siromašne.
Što je točno bila laž toga bračnog para? Bila je to pronevjera novca namijenjena za siromašne. Vjerojatno su svjedočili kupcu: "Sve što nam platite je za Kristovu stvar. Sve to ide udovicama i siromašnima." Ali zadržali su dio novca za sebe.
Poruka iza priče o Ananiji i Safiri je da ne stavljamo ruku na ono što pripada siromašnima i potrebitima. Bog neće samo stajati i gledati kako njegova Sina pogrešno predstavljaju svijetu oni koji se nazivaju njegovim imenom.
Pitam vas, kako je Duh Sveti postigao tu iznenadnu promjenu srca u tim upravo krštenim vjernicima u Jeruzalemu? Njihov preobražaj bio je nevjerojatno čudo. Odgovor je da su ti kršćani bili djeca Malahijina proročanstva. Malahija je posljednji prorok za kojega čujemo u Starom zavjetu. Bog je rekao kroz njega sljedeće: "Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaču radniku, udovici i siroti" (Mal 3,5).
Sad se brzo prebacimo u vrijeme crkve u Jeruzalemu. Ti vjernici išli su zajedno od kuće do kuće. "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama" (Dj 2,42). Što je bila ovdje spomenuta apostolska nauka? Bile su to same Kristove riječi. Isus je poučio svoje učenike: "Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26).
Isusove riječi oživjele su u njihovim srcima i znali su da više ne mogu lagati. Iznenada su vidjeli kako je ozbiljna ova stvar predstavljanja tko je uistinu Isus. To ih je natjeralo u vlastite kuće da nađu sve što ne trebaju i onda su tu robu odnijeli na ulice da je prodaju. Jednostavno rečeno, Kristova Riječ u Mateju 25 dala je tim vjernicima nov stav prema ljubavi i brizi za siromašne.