UZBUNILI SU ČITAV SVIJET
"Došli su ovamo i oni koji su uzbunili sav svijet" (Dj 17,6). Koji svijet su uzbunili? Bio je to vjerski krug u kojem nitko Kristovu kraljevsku vlast nije uzimao ozbiljno.
Žena jednog pastora ovdje u gradu New Yorku mi je rekla: "Crkva Times Square uzrujala je svaku karizmatsku crkvu u ovom gradu! Znate to, zar ne?" Nisam znao. Ne znam, zapravo, je li to istina. Ali ako je to tako i ako je to zbog arogancije za ovom propovjedaonicom ili zbog toga što se ljudi koji odavde izlaze hvališu da je ovo jedina crkva koja propovijeda stvarnu svetost, onda smo u velikoj pogrešci. Ali, u drugu ruku, ako su se pastori i zajednice "uzbunili" jer propovijedamo beskompromisnu Kristovu vlast – ako ljudi ostavljaju neke od tih crkava jer se njihov grijeh nije izložio niti izazvao – ako ljudi odlaze odavde sličniji Isusu, živeći u njegovoj čistoći – onda uzbunjujemo ljude iz pravih razloga!
Iz Riječi Božje mogu vas uvjeriti da ništa toliko ne uzdrma ili ne razljuti mrtve, kompromitirane crkve i pastire kao kad netko djeluje u Kristovoj punini – netko koji živi i propovijeda Pavlovo evanđelje svetosti. Ono je ukor! U svakoj crkvi naći ćete nekoliko kršćana – "priznavalaca pravoga Boga" – kao što ih je Pavao nazivao. Ali onaj dan kad kažete s Pavlom: "… sve smatram blatom, da Krista dobijem" (Fil 3,8) jest dan kad ste obilježeni kao uzbunjivač!
"Braća odmah noću (ot)poslaše Pavla i Silu" (Dj 17,10). Još se jednom činilo kao da je sotona zadobio bitku kad su se Pavao i Sila tijekom crne noći iskrali iz grada. Samo zamislite ponosno hvalisanje ljudi sljedeće subote: "I to je bilo neko probuđenje! Mi smo ovdje bili prije nego su oni došli i još smo uvijek tu kad su otišli. Ljudi jednostavno ne vole ovdje tu vrstu propovijedanja! Hajdemo dalje s Bogom, bez daljnjih prekida od tih huškača svetosti!" Ali Pavao i Sila tako su skrenuli oči obraćenika sa sebe na Isusa da su mogli napustiti grad i to tijelo je tamo još uvijek napredovalo. Crkva je u Solunu pod progonstvom postala tako snažna u vjeri da je postala snažan svjedok po svoj Aziji. Postali su radost Pavlova srca!
Žena jednog pastora ovdje u gradu New Yorku mi je rekla: "Crkva Times Square uzrujala je svaku karizmatsku crkvu u ovom gradu! Znate to, zar ne?" Nisam znao. Ne znam, zapravo, je li to istina. Ali ako je to tako i ako je to zbog arogancije za ovom propovjedaonicom ili zbog toga što se ljudi koji odavde izlaze hvališu da je ovo jedina crkva koja propovijeda stvarnu svetost, onda smo u velikoj pogrešci. Ali, u drugu ruku, ako su se pastori i zajednice "uzbunili" jer propovijedamo beskompromisnu Kristovu vlast – ako ljudi ostavljaju neke od tih crkava jer se njihov grijeh nije izložio niti izazvao – ako ljudi odlaze odavde sličniji Isusu, živeći u njegovoj čistoći – onda uzbunjujemo ljude iz pravih razloga!
Iz Riječi Božje mogu vas uvjeriti da ništa toliko ne uzdrma ili ne razljuti mrtve, kompromitirane crkve i pastire kao kad netko djeluje u Kristovoj punini – netko koji živi i propovijeda Pavlovo evanđelje svetosti. Ono je ukor! U svakoj crkvi naći ćete nekoliko kršćana – "priznavalaca pravoga Boga" – kao što ih je Pavao nazivao. Ali onaj dan kad kažete s Pavlom: "… sve smatram blatom, da Krista dobijem" (Fil 3,8) jest dan kad ste obilježeni kao uzbunjivač!
"Braća odmah noću (ot)poslaše Pavla i Silu" (Dj 17,10). Još se jednom činilo kao da je sotona zadobio bitku kad su se Pavao i Sila tijekom crne noći iskrali iz grada. Samo zamislite ponosno hvalisanje ljudi sljedeće subote: "I to je bilo neko probuđenje! Mi smo ovdje bili prije nego su oni došli i još smo uvijek tu kad su otišli. Ljudi jednostavno ne vole ovdje tu vrstu propovijedanja! Hajdemo dalje s Bogom, bez daljnjih prekida od tih huškača svetosti!" Ali Pavao i Sila tako su skrenuli oči obraćenika sa sebe na Isusa da su mogli napustiti grad i to tijelo je tamo još uvijek napredovalo. Crkva je u Solunu pod progonstvom postala tako snažna u vjeri da je postala snažan svjedok po svoj Aziji. Postali su radost Pavlova srca!