MED S NEBA
Moramo naučiti prihvatiti svaku riječ od Njega kao med s neba. Ljubav svakog vjernika prema Gospodinu možete izmjeriti njegovim prihvaćanjem svake riječi koja izlazi iz usta Božjih. Jedan propovjednik jednom je rekao: "Ne mogu služiti Bogu srdžbe! Neću propovijedati ništa drugo nego ohrabrenje – nikakav ukor. Bog je ljubav! Dosta je sa svim tužaljkama i jaucima!" Ovaj čovjek ne zna ništa o Božjem medu.
Gospodin je uputio Ezekiela: "'Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim … šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca … A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati.' I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: 'Naricanje! Jecanje! Jauk'" (Ez 2,1.3-4.8-10).
Božji jauci bili su med prorocima. "Ne budi odmetnik." Kako bi Ezekiel mogao biti odmetnik? Ne propovijedajući istinu o sudu koju mu je dao Bog. "A to ruka k meni ispružena." Bila je to ruka Božja! Božja ruka držala je svitak, ispisan na obje strane s "naricanjem, jecanjem i jaukom" – sve ispisano prstom Božjim. Što je Ezekiel trebao učiniti s tim teški riječima Božjim? Rečeno mu je bilo da ih pojede! Da njima nasiti svoj trbuh! "I reče mi: 'Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!' Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak i reče: 'Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!' I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med" (Ez 3,1-3).
Bila je to hrana s neba, mana umočena u med! "Nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" Utroba predstavlja srce, a "pojedi to" znači uzmi to k srcu, obrati pozornost na to! "I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med."
Jeremija je rekao da su svi proroci starih vremena upozoravali na sud i jao. "Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu" (Jer 28,8). Svi proroci živjeli su od svake riječi koja je izišla iz usta Božjih – žalosne riječi kao i radosne. Sve su to progutali kao med!
Gospodin je uputio Ezekiela: "'Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim … šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca … A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati.' I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: 'Naricanje! Jecanje! Jauk'" (Ez 2,1.3-4.8-10).
Božji jauci bili su med prorocima. "Ne budi odmetnik." Kako bi Ezekiel mogao biti odmetnik? Ne propovijedajući istinu o sudu koju mu je dao Bog. "A to ruka k meni ispružena." Bila je to ruka Božja! Božja ruka držala je svitak, ispisan na obje strane s "naricanjem, jecanjem i jaukom" – sve ispisano prstom Božjim. Što je Ezekiel trebao učiniti s tim teški riječima Božjim? Rečeno mu je bilo da ih pojede! Da njima nasiti svoj trbuh! "I reče mi: 'Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!' Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak i reče: 'Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!' I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med" (Ez 3,1-3).
Bila je to hrana s neba, mana umočena u med! "Nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" Utroba predstavlja srce, a "pojedi to" znači uzmi to k srcu, obrati pozornost na to! "I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med."
Jeremija je rekao da su svi proroci starih vremena upozoravali na sud i jao. "Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu" (Jer 28,8). Svi proroci živjeli su od svake riječi koja je izišla iz usta Božjih – žalosne riječi kao i radosne. Sve su to progutali kao med!