utorak, veljače 19, 2013

JEDINI NAČIN KAKO POSTATI SVET

Nemoguće je da bi itko od nas postigao svetost u očima Božjim svojom vlastitom moći ili snagom volje. Moramo doći k njemu govoreći: "Gospodine, nemam ti što dati. Sve ti moraš učiniti."

Ali mi ostajemo uvjereni: "Kad bih samo mogao postići pobjedu nad ovom jednom požudom, ovim preostalim grijehom, bio bih u stanju živjeti sveto." I tako uzimamo u ruku mač snage volje, obećanja i dobrih namjera odlučni ubiti neprijatelja u svom srcu. Ali nikada ne možemo biti sveti stojeći na tlu vlastite pravednosti.

Vi i ja suočavamo se s istim gorućim grmom kao i Mojsije. A taj grm je slika gorljive Božje revnosti protiv svega tjelesnog donesenog u njegovu nazočnost, lažno prikazujući to kao svetost. On nam kaže: "Ne možeš stajati preda mnom na tom tjelesnom tlu. Samo je jedno tlo sveto i to je vjera u mog Sina i njegovo djelo na križu."

To je jedini način na koji Bog može spasiti i pomiriti čitav svijet. Ako bi naša djela bila zaslužna za naše spasenje, samo bi odabran broj ljudi mogao biti kandidat za spasenje – ali ja vjerujem da je Krist umro za sve.

Možemo vidjeti najgore lopove, ubojice, ovisnike o drogi i alkoholu – ljude koji nemaju nikakvih dobrih djela – i posvjedočiti: "Pokajanjem i vjerom oni mogu biti predstavljeni kao pravedni u Kristu Isusu."

To je prava spasonosna sila Božja. Međutim, mnogi kršćani žive kao da su njihova djela dovoljna. Sudnjega dana oni će stajati pred Bogom u svome tijelu i reći: "Pogledaj što sam sve učinio za tebe, Gospodine. Radio sam da ostanem čist i svet. Prorokovao sam, hranio gladne, iscjeljivao bolesne, izbacivao demone. Sve to sam činio da bih ti ugodio!"

Ali Bog će odgovoriti: "Ništa od toga nisi činio silom moga Duha. Sve to činio si u svojoj vlastitoj snazi. Ja prihvaćam pravednost samo jednog Čovjeka – svoga Sina. A ne vidim svoga Sina u tebi."

"Po njemu ste vi u Kristu Isusu koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje, da bude kako je pisano: 'Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi'" (1 Kor 1,30-31).