NE TRATITE SVOJE NEVOLJE
Knjiga Brojeva sadrži žalostan primjer potraćenih nevolja. Pet kćeri čovjeka imena Selofhada pristupile su Mojsiju tražeći svoj posjed u obećanoj zemlji. Rekle su Mojsiju: "Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve – Korahovoj družini – nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao" (Br 27,3). Te su žene govorile: "Kad su se svi drugi podigli protiv tebe s Korahom, naš otac nije bio jedan od njih. On nije bio u pobuni. Umro je od svoga vlastitog grijeha."
Pogodio me ovaj posljednji izraz kad sam ga pročitao: "Umro je od svoga vlastitog grijeha." To znači da iako je njihov otac vidio nevjerojatna čuda – izbavljenje iz Egipta, tekuću vodu iz stijene, manu s neba – umro je u nevjeri s ostatkom svoje generacije. Od te generacije samo su vjerni Jošua i Kaleb preživjeli pustinju.
Očito se ovih pet kćeri rodilo u pustinji i odrasle su u obitelji punoj ljutnje prema Bogu. Sva Izraelova testiranja i kušnje proizveli su samo tvrdu nevjeru u njihovom ocu i ove mlade žene odrasle su slušajući mrmljanje, prigovaranje i gorčinu. Za doručkom, ručkom i večerom bila je neprekidna muka, bez ijedne riječi vjere ili pouzdanja u Boga. Sad su ove žene morale reći Mojsiju: "Naš nas je otac ostavio bez ičega – bez nade, bez posjeda, bez svjedočanstva. Proveo je onih četrdeset godina jadikujući u gorčini jer je život bio težak. Umro je u grijehu; njegov je život bio potpuno potraćen."
Kakva strašna stvar morati reći to za nečijeg roditelja. Međutim, moram upozoriti sve roditelje koji ovo čitaju: Dok ste pod nevoljom, vaša vas djeca promatraju i vaše reakcije i ponašanje utjecat će na njih čitav život. Kako se, dakle, ponašate? Tratite li svoje nevolje ne samo za sebe nego i za generacije koje slijede? Nadam se da se vaši nasljednici utemeljuju u Kristu dok vas slušaju kako govorite: "Ne sviđa mi se ova nevolja, ali neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!"
Znam mnoge kršćane koji su postali još ogorčeniji i mrzovoljniji sa svakom novom nevoljom. Nevolje koje su bile da ih izvježbaju i omekšaju, kušnje dizajnirane od Boga da im otkriju njegovu vjernost, pretvorile su ih u ljude koji su neprekidno prigovarali, mrštili se, bili zlovoljni. Pitam se gdje je njihova vjera, njihovo pouzdanje u Gospodina? Što moraju njihova djeca misliti?
Ljubljeni, ne tratite svoje nevolje. Neka proizvedu u vama slatki miomiris pouzdanja i vjere u vašega Gospodina.
Pogodio me ovaj posljednji izraz kad sam ga pročitao: "Umro je od svoga vlastitog grijeha." To znači da iako je njihov otac vidio nevjerojatna čuda – izbavljenje iz Egipta, tekuću vodu iz stijene, manu s neba – umro je u nevjeri s ostatkom svoje generacije. Od te generacije samo su vjerni Jošua i Kaleb preživjeli pustinju.
Očito se ovih pet kćeri rodilo u pustinji i odrasle su u obitelji punoj ljutnje prema Bogu. Sva Izraelova testiranja i kušnje proizveli su samo tvrdu nevjeru u njihovom ocu i ove mlade žene odrasle su slušajući mrmljanje, prigovaranje i gorčinu. Za doručkom, ručkom i večerom bila je neprekidna muka, bez ijedne riječi vjere ili pouzdanja u Boga. Sad su ove žene morale reći Mojsiju: "Naš nas je otac ostavio bez ičega – bez nade, bez posjeda, bez svjedočanstva. Proveo je onih četrdeset godina jadikujući u gorčini jer je život bio težak. Umro je u grijehu; njegov je život bio potpuno potraćen."
Kakva strašna stvar morati reći to za nečijeg roditelja. Međutim, moram upozoriti sve roditelje koji ovo čitaju: Dok ste pod nevoljom, vaša vas djeca promatraju i vaše reakcije i ponašanje utjecat će na njih čitav život. Kako se, dakle, ponašate? Tratite li svoje nevolje ne samo za sebe nego i za generacije koje slijede? Nadam se da se vaši nasljednici utemeljuju u Kristu dok vas slušaju kako govorite: "Ne sviđa mi se ova nevolja, ali neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!"
Znam mnoge kršćane koji su postali još ogorčeniji i mrzovoljniji sa svakom novom nevoljom. Nevolje koje su bile da ih izvježbaju i omekšaju, kušnje dizajnirane od Boga da im otkriju njegovu vjernost, pretvorile su ih u ljude koji su neprekidno prigovarali, mrštili se, bili zlovoljni. Pitam se gdje je njihova vjera, njihovo pouzdanje u Gospodina? Što moraju njihova djeca misliti?
Ljubljeni, ne tratite svoje nevolje. Neka proizvedu u vama slatki miomiris pouzdanja i vjere u vašega Gospodina.