OJAĐUJE LI BOG SVOJU DJECU?

Ojađuje li Bog svoju vlastitu djecu? Poslušajte psalmistov odgovor: "Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebrom. Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, ali si nas doveo u izobilje" (Ps 66,10-12).

Psalmist govori: "Gospodine, uveo si me u vodu koja mi je bila iznad glave tako da sam pomislio da ću se utopiti. Uveo si me u vatru da me iskušaš kao srebro. Uveo si me u zamku, stavio jad na mene, uzrokovao da me ljudi udaraju!"

Zašto je Bog dopustio takve jade? Jer je dovodio svoje ljubljeno dijete u "izobilje". U izvornom hebrejskom ovaj izraz znači "mjesto obilne plodnosti". Bog govori: "Vodim te kroz sva ova teška mjesta da te učinim plodnim za moje kraljevstvo."

Međutim, nisu svi jadi iz ruke Božje. Mnoge nevolje dolaze od samog đavla, ravno s dna pakla. "Jer samo nerado on (Bog) ponižava i rascvili sinove čovjeka" (Tuž 3,33). Bog govori: "Ne nalazim radosti u ponižavanju svoje djece. To nije moj cilj u dopuštanju nevolja." Ne, Gospodin dopušta naše nevolje samo radi svojih vječnih ciljeva, da nas uvede u "izobilje".

Naježim se kad se sjetim svih žalosti, kušnji, dubokih voda, vruće vatre i snažnih nevolja koje sam vidio tijekom godina. I obično kad je nevolja došla, nije došla samo jedna odjednom, nego gomila njih. Mnogo puta sam pomislio: "Kroz ovo sigurno neću proći." Čak su i sjećanja na te nevolje bolna – sjećanja na klevetanje, kažnjavanje Gospodnje, kušnje u službi, osobne udarce, obiteljske probleme, tjelesne muke i bolove. Međutim, kad se prisjetim tih godina trpljenja, sa sigurnošću mogu reći: "Riječ Božja je istinita. On me izveo iz svake nevolje koja je došla na mene i zbog toga ga slavim!"