BEZ RASTRESENOSTI

"Zaboravlja li djevica svoj nakit il nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,32).
Citiram ovaj odlomak kad god propustim svoje dnevno vrijeme molitve zbog zaposlenosti. To me uvijek tjera natrag na tajno mjesto vapeći: "O, Gospodine, ne želim te zaboraviti!"

Ovaj redak plaši kad promatramo kontekst ovog odlomka. Bog govori svome narodu: "Posadio sam vas kao plemeniti trs sa zdravim i pouzdanim stablom. Započeli ste dobro, imali ste moj dodir i ja sam vam blagoslivljao. Ali sad ste me ostavili."

"Otpadništvo te tvoje osuđuje … kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi … Kako samo možeš reći: Nisam se uprljala … Jer mi leđa okreću … Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke … Moj narod mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,19.23.27.30.32).

Narod Božji više nije dolazio u njegov dom da ga štuje. Ulijenili su se i zaboravili sve njegove blagoslove i kazne. Na kraju su ga danima zanemarivali jureći za svojim vlastitim zadovoljstvima, a što je najgore, govorili su: "Nevina sam … Nisam zgriješila" (Jer 2,35).

Ako ne štujete Boga svim svojim umom i srcem, malo pomalo u vas će se uvući zanemarivanje i počet ćete štovati samo iz navike.

Kažete da ljubite Isusa, zbog toga vas moram pitati: "Štujete li ga svakodnevno, svim svojim srcem, bez rastresenosti? Uranjate li u Riječ Božju ili danima hodate bez otvaranja Biblije i molitve u svojoj tajnoj klijeti?

Bog vam više neće dopustiti da sjedite na svom mjestu niti dopustiti da vam um luta. On vas ljubi i poznaje silu koju oslobađa čisto štovanje u vašem duhu. To vas čini jačim od svakog lava, većim od svakog diva. To ruši svaku utvrdu jer vas to čini iskrenim štovateljem, štovateljem čista srca.