četvrtak, ožujka 31, 2011

VELIKI BOŽJI NAUM ZA NJEGOV NAROD

Vjerujem da Bog za svoj narod ima samo jedan veliki naum sve od križa i on se neće promijeniti dok se Krist ne vrati u slavi. Božji naum je u vezi s razumijevanjem tajne evanđelja, otkrivene najprije apostolu Pavlu. No to više nije tajna.

Pavao je rekao: "Objavom mi je saopćena Tajna … koja u prošlim vremenima nije bila saopćena ljudima kako ju je sada Duh objavio … i da svima iznesem na svjetlo provedbu tajne …" (Ef 3,3-9).

Otkrivena tajna je jednostavno ovo: Kristovo tijelo još je uvijek na zemlji! Glava je u nebu, ali ostatak njegova tijela upravo je ovdje na zemlji. Mi koji ga ljubimo i služimo mu njegovo smo tijelo, vidljiv dio Krista koji ljudi vide na zemlji.

"Mi smo, naime, udovi njegova tijela" (Ef 5,30).

"On je i Glava Tijela, Crkve" (Kol 1,18).

Božji potpun naum za ove posljednje dane može se sabrati u ovoj jednoj rečenici: S obzirom da smo Kristovo tijelo na zemlji, Božji naum je da svaki ud postane istinski izričaj onoga što je Krist!

Božji naum za nas je pokazati takvu cjelovitu puninu Krista da svaki grešnik može u nama vidjeti Gospodina Isusa Krista kao da još jednom hoda ovdje u tijelu. Moramo prisvojiti toliku njegovu puninu, slavu, cjelovitost, da svijet u nama vidi nadu i odgovore na svoje potrebe.

Nije dovoljno poznavati Krista. Moramo biti potpuni izričaj onoga tko je on! Moramo pogledati u sve što kažemo i činimo te pitati: "Predstavlja li to Krista? Je li to ono što želim da grešnik vidi o njemu kroz mene?" Bi li Krist u svom fizičkom tijelu ušao u kino gdje se prikazuju filmovi s nasiljem, seksom … Bi li visio oko kioska s pornografijom? Bi li Krist zlorabio svoje tijelo na bilo koji način? Bi li se upuštao u preljub, blud, opijanje? Bi li varao, ogovarao, pričao prljave priče i lagao? Bi li Krist živio laž, a onda nastojao propovijedati istinu? Bi li nastojao širiti svjetlo s malo sakrivenog mraka u vlastitom srcu? Bi li drugima govorio da ne čine preljub, a onda sam to potajno činio?

Neprestano pred svojim očima moramo držati ovaj veliki naum Božji – da mi, njegovo tijelo, iskreno i čisto pokazujemo tko je on! Postavite svoje srce tako da bude pravi odraz onoga to je Isus Krist.

srijeda, ožujka 30, 2011

GRIJEH MIJEŠANJA

U Starom zavjetu nema ničega tako strogog kao Pavlova upozorenja protiv prijateljevanja sa svijetom:

"Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom! Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav li sklad između hrama Božjega i idola? A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod" (2 Kor 6,14-16).

Kad je Bog htio u Starom zavjetu otkriti silu svoje nazočnosti pred pokvarenim Egipćanima, povukao je crtu odvajanja dijeleći narod Božji u Gošenu od ostatka Egipta.

"Razlikovat će Jahve … Izraelc(e) … od Egipćana … sva zla svoja navalit ću ovaj put na te … tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja" (Izl 9,4.14).

Bog želi da svijet vidi razliku između njegova naroda koji ga ljubi i ostatka nevjerničkog svijeta. On želi da budemo primjer ljudi koji su izbavljeni i pobjedonosni, koji se uzdaju u njegovu silnu ruku da će ih izbaviti iz svega što im može nauditi i od svakog zla.

Razlozi za odvajanje od svijeta (Egipta) danas su isti kao u ono staro vrijeme. Bog još jednom povlači crtu između svoga naroda i naroda ovoga pokvarenog razdoblja vremena tako da ova generacija može znati da na čitavoj zemlji ne postoji nitko tko može izbaviti kao on. Zli ovoga vremena moraju imati čak i veće očitovanje nazočnosti Gospodnje; ništa drugo neće privući njihovu pozornost. Ništa drugo neće potresti njihova srca i uvjeriti ih u grijeh. Duh Sveti tako je izliven da svako tijelo može doći pod silu Kristove nazočnosti i biti uvjereno u grijeh, pravednost i sud.

Govoreći o svojim pravim učenicima, Krist je rekao: "Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu" (Iv 17,16). I ponovno: "Ja vas izabrah od svijeta, zato vas svijet mrzi" (Iv 15,19).

Svijet voli svoje vlastite, ali mi nismo od ovoga svijeta. Neka nam Bog pomogne da radosno prihvatimo naše posebno obilježje odvojenosti i razlike. Jedino oni koji se doista ne miješaju sa svijetom, koji su odvojeni Kristu, imaju silu da ga spase!

"Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve" (1 Iv 2,15).

utorak, ožujka 29, 2011

ISUSOV DOLAZAK

Vjerujem da Isus dolazi jako brzo! Vidimo da Gospodin okuplja narode protiv Izraela. Događaji se naglo kreću prema Armagedonu.

"Kad vidite sve to, znajte da je blizu – na samim vratima" (Mt 24,33).

"Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino Otac" (Mt 24,36).

Svi znaci nagovještavaju bliskoistočni rat protiv Izraela. Iz previranja u arapskim nacijama doći će zajednički poziv da se uništi Izrael. Gledamo ispunjenje proroštava o kojima smo propovijedali mnogo godina.

Oni koji poznaju Pismo znaju u sebi po Duhu Svetom da Gospodin dolazi. Mi čujemo poziv Duha Svetog koji boravi u nama kako viče: "Dođi, Gospodine Isuse!"

"Dakle, bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin" (Mt 24,42).

"Budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate" (Mt 24,44).

"Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini" (Mt 24,46).

Ljubljeni, osjećate li da su ovo posljednji dani posljednjih dana? Čeznete li i vi za njegovom pojavom?

Gledajte gore, naše izbavljenje se primiče!

ponedjeljak, ožujka 28, 2011

ISKUSTVO NASPRAM PISMA

Pročitao sam izjavu koju je prije više od sto pedeset godina zapisao misionar George Bowen:

"SVA LJUDSKA ISKUSTVA KRŠĆANA MORAJU BITI TESTIRANA PISMOM."

On je, primjerice, govorio: Podnose li naši najdublji strahovi test Pisma? Podnosi li naša nestalna vjera test Pisma? Postoji li ikakav oblik sumnje koji podnosi isti test?

Kad okolnosti postanu nepodnošljive i sumnje ulaze u naša srca, zbog teških iskustava skloni smo ih opravdavati. Doživljavamo bol, raznovrsne nevolje i testiranja koja satiru. Pitanje je kako reagiramo na sve to. Podnosi li naša reakcija test Pisma?

S čime se danas suočavate u svom životu? S financijskim problemima? Nezaposlenošću? Lošim zdravljem? Napadima tjeskobe? Kako se baviti s tim? Je li vaša sadašnja reakcija u skladu s Pismom?

Primjerice, Pismo kaže: "Onaj koji sumnja sličan je morskom valovlju." Prelazite li preko ovog retka Pisma i nastavljate sumnjati zbog strašnih iskustava?

Ja sam mnogo puta sumnjao kad se moje iskustvo činilo beznadnim, ali sve više i više uzdam se u Duha Svetog da će moje iskustvo podnijeti test Pisma. Pismo vrijedi više od svakog iskustva.

Neka nam Bog pomogne da testiramo naše osjećaje Riječju Božjom. Pitajte sami sebe: "Je li ova reakcija biblijska? Jesu li moje emocije u skladu s Riječju? Ako ne, molite za snagu da to priznate i promijenite.

Ostanite u vjeri!

petak, ožujka 25, 2011

UĐITE U ARKU

John Owen, veliki puritanski pisac, rekao je sljedeću poruku svojoj zajednici 9. travnja 1680. godine:

"Znate da sam vas mnoge godine, bez izuzetka, neprestano upozoravao na dolazeća nemirna vremena i, uzimajući u obzir grijehe koji će to prouzročiti … rekao vam da će sud započeti u domu Božjem, da je Bog izgleda otvrdnuo naša srca na njegov strah … i da nitko ne zna kakve će snage biti njegov gnjev. U svim tim stvarima unaprijed sam vam govorio o pogibeljnim, mučnim i nemirnim vremenima … Sad je sve to pred vratima i dolazi na nas."

Bog je doista poslao svoje strašne sudove na to društvo. John Owen živio je da vapi nad Londonom koji je prolazio kroz svoj gorući holokaust.

Međutim, prije nego se i jedna od tih nesreća dogodila, Owen je vjerno vapio sa svoje propovjedaonice: "Pokazat ću vam kako se trebamo ponašati u takvim i pod takvim uznemirujućim nesrećama koje dolaze na nas i mogu nam doći čak do grla."

Ljubljeni, živimo upravo u vrijeme kao što je bilo Owenovo. U vremena kao što su ova, samo je jedan odgovor na dolazeću oluju: "Pravednik će živjeti od vjere."

Owen je sa suzama opominjao svoj narod: "Nabavite si arku; pripremite si arku da spasite sebe i svoje obitelji." Zatim je dodao: "Arka je Isus Krist. Nema drugog puta, nema druge arke – jer Izaija, prorok, rekao je za našega Gospodina: 'Čovjek (Krist) bit će kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena velike stijene u žednoj pustari.' To je naša arka! Blagoslovljeni su oni koji se uzdaju jedino u njega … Ne znam za drugo utočište i za drugo izbavljenje u kušnjama i nevoljama koje dolaze na zemlju, nego vjerujem da je Krist naš jedini zaklon."

Vidimo opasnosti na svim stranama, uključujući đavla i njegova poglavarstva koji žele utopiti našu vjeru u sumnjama. Ali imamo ognjenu zaštitu anđela koji nas okružuju i Boga koji je pod prisegom da će nas provesti kroz svaku katastrofu s kojom se suočimo.

Dakle, dopustite da vas pitam: Želite li se suočiti s dolazećom olujom s mirnim pouzdanjem i mirom uma? Onda danas umrite svim svojim vlastitim putovima i sredstvima kojima ste mislili spasiti sebe i potpuno predajte svoj život na čuvanje Božjoj skrbi. On je vaš dobar Pastir i on će vas vjerno provesti kroz sve.

Čvrsto uprite svoj pogled u Isusa. On je naša jedina nada.

četvrtak, ožujka 24, 2011

BOG NAGRAĐUJE

Malo je koristi u molitvi ako potpuno ne vjerujemo da Bog nagrađuje one koji ga revno traže.

Uvjeren sam da se Bog veseli davati svojoj ljubljenoj djeci znakove svoje dobrote. Psalmist David ustrajao je da je Bog velikodušan i sklon suosjećanju, da je njegova milost velika i da nije moguće da bi ikoga odbio tko vruće moli njegovu pomoć. On se raduje u opraštanju grijeha – i uvijek je spreman.

Jedan od mojih najomiljenijih odlomaka Pisma je:

"O kako je velika dobrota tvoja koju čuvaš za one koji se tebe boje, koju iskazuješ onima koji se tebi utječu pred sinovima ljudskim! Sakrit ćeš ih u skrovište nazočnosti svoje od urota ljudskih, skloniti ih u zaklon od jezika svadljivih" (Ps 31,19-20).

Razmislite o tome! Prvo Bog kaže da moramo vjerovati da on nagrađuje vjeru, a onda nam psalmist kaže: "O kako je velika dobrota tvoja koju čuvaš za one koji se tebe boje … koji se tebi utječu."

Skladište velike dobrote, dobrote spremljene za njegov narod, ne samo u slavi, već i sada, u našem svakodnevnom životu!

Ovo molim svakodnevno: "Gospodine, obećao si da ćeš nagraditi moju vjeru ako se uzdam u tebe pred sinovima ljudskim. Potrebno mi je što si obećao. Potrebna mi je svježa snaga, nova nada, više mira koji nadilazi svako razumijevanje. Gospodine, tražim samo ono što si obećao. Najveća je dobrota imati svježe očitovanje tvoje divne nazočnosti. To je ono što želim kao svoju nagradu.

srijeda, ožujka 23, 2011

PRISJEĆAJUĆI SE BOŽJIH RANIJIH BLAGODATI

Ništa učinkovitije ne pridonosi našem poticaju da hrabro dođemo do prijestolja milosti kao prisjećanje ranijih Božjih blagodati.

Naša bi vjera podlegla pod nedaćama, a žalost bi ugušila naša srca da nismo poučeni da vjerujemo iz iskustava iz prošlosti. To nam pomaže da vjerujemo da će Bog čuti molitve svoga naroda i da će i sada i ubuduće činiti što je suosjećajno činio i u prošlosti.

Što je Bog za vas učinio u prošlosti? Što se može reći o vašem hodu s njim u prošlim godinama? Nije li održao svoju riječ? Je li ikada nije održao svoju riječ?

"Zar nas nećeš opet oživiti, da se narod tvoj raduje u tebi?" (Ps 85,6).

Ovo je moja molitva: "Gospodine, učini to ponovno! Probuđenje? Učini ti ponovno! Snaga i osvježenje Duha Svetog? Gospodine, učini to ponovo! Čuda u prošlosti? Gospodine, učini to ponovno!"

Vratite se čitavim putem do Zakona i čujte što je otkriveno o Božjoj naravi: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup …'" (Izl 34,6-7).

To je ono što je Bog bio, jest i bit će! Bog vas je dovde sačuvao; zašto bi se onda sad okrenuo od vas?

Blagoslovljen onaj tko se uzda u Gospodina!

utorak, ožujka 22, 2011

SUZE PRAVEDNIKA

Biblija naglašeno izjavljuje da nijedna suza djece Božje na pada na tlo. David je rekao: "Sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?" (Ps 56,9). Suze pobožnih dragocjene su Bogu i on ih čuva. Ako čuva moje suze, zar neće i mene?

Gotovo je prefantastično da bismo sve to shvatili. Ono što me naročito dira u toj riječi jest da ako broji svaku moju suzu, kako mu je onda dragocjena moja krv, moj život, moje potrebe!

Dokle god u svojim umovima nismo uvjereni da Bog primjećuje svaku našu muku i nevolju koju podnosimo, nije moguće postići takvo pouzdanje da vjerujemo da on sprema naše suze u bocu. Možemo li vjerovati toj istini da će Bog koji broji svaku vlas na našoj glavi i sprema svaku suzu i posredovati za nas?

Čujte ovu riječ u svom duhu: Svaka suza koju ste prolili nad prošlim grijesima, svaka suza prolivena u vrijeme nevolje i muke, svaka suza prolivena nad izgubljenim dušama, zapisana je u njegovoj knjizi.

Možda ćete reći: "Ja ne plačem. Rijetko prolijevam suze." Ja vjerujem u suze duše koje jedino Bog vidi, suze iznutra, suze koje su često tiho prolivene u vremenima nevolje i potrebe.

Nijedna vaša suza nije bila potraćena! Nijedna uzalud potrošena. Vjerovati Bogu jest vjerovati toj nevjerojatnoj istini!

ponedjeljak, ožujka 21, 2011

OBILJEŽJE ROBA

Psalmist David je rekao: "Nego si mi uši otvorio (probušio)" (Ps 40,7). To bi se isto tako moglo protumačiti kao: "Prihvatio si me kao svog roba", što je aluzija na običaj gospodara da probuši uho robu koji je odbio njegovu ponudu za slobodom (vidi Izl 21,6). Drugim riječima: "U mom je uhu rupa koja me obilježava za Gospodina, za ovaj život i vječnost." Jeste li vi dopustili Duhu Svetom da probuši vaše uho?

Ono što obilježava roba jest da se on obvezao dati čitavo svoje vrijeme u službu svome gospodaru. U tom načinu života nema ničega mističnog. On započinje s odlukom da će davati Gospodinu najbolji dio svog vremena i to praktično pokazuje u svome svakodnevnom životu.

To ne sugerira da ostavimo svoje poslove i karijere da uđemo u punovremenu službu. Danas je i previše onih koji drsko izlaze iz volje Božje; napuštaju odgovornosti za podizanje obitelji te dižu sidro i otiskuju se "po vjeri". Veća stvar je ostati i dati Gospodinu kvalitetnije vrijeme gdje god jeste. To je staviti Krista u središte svega, tako da se obitelj, posao i sve ostalo vrti oko njega. Krist postaje središte naših misli te provodimo vrijeme u njegovoj nazočnosti, slušamo njegov glas i vršimo njegove zapovijedi.

Rob je prije duša koja daje nego prima. On zajedno s Pavlom kaže: "Odlučio sam da neću znati među nama ništa drugo osim Krista i to raspeta." Tog slugu ne zanima služenje za nagradu ili osobnu korist. Njegova plača je slava i čast koju donosi svome Gospodaru. Pravi rob koji je predan doživotnoj službi Gospodin je obilježio na neki poseban način. Ne možete ne primijetiti toga slugu jer on na svome tijelu nosi obilježja svoga gospodara.

Što je to obilježje roba u ovo vrijeme? To je jasno otkriveno u Riječi kao obilježje slomljena, skrušena duha koji plače nad gadostima učinjenima protiv Gospodina. Naš Gospodar nam ne buši uho šilom, nego lomi naše srce svojim čekićem.

"I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: 'Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine" (Ez 9,3-4).

Drugi znak na tom robu je obrezanje obavljeno ne rukom. To govori o potpunoj odvojenosti od svijeta Kristu. To znači da su svi vlastiti planovi, nacrti i snovi odbačeni te da su brige i bremena Gospodnja stavljena na najviše mjesto.

petak, ožujka 18, 2011

ROB PO VLASTITOM IZBORU

"Ali rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan" (Izl 21,5). Za tog slugu nije bilo dileme ni izbora. Njegova odluka nikada nije bila neizvjesna. Njegov gospodar bio je čitav njegov svijet i vezan je bio za njega vječnom sponom ljubavi. Ni na koji način nije mogao ostaviti svoga gospodara i njegovu kuću.

Život ovog sluge okretao se oko ljubavi za njegova gospodara i, poput Pavla, sve drugo smatrao je "blatom" da ga dobije. On je od one vrste koji bi bio voljan biti proklet samo da drugi dođu i upoznaju ljubav njegova gospodara.

Ovaj sluga držao je vrjednijim prisnost sa svojim gospodarom iznad svakoga zemaljskog blagoslova. Koga briga za stada, usjev, vino ili ulje kad možete imati beskrajno zajedništvo i druženje sa svojim gospodarom! Njegovo srce prelijevalo se ljubavlju za gospodara te je otvoreno izjavio: "Volim svoga gospodara i neću otići."

Ono što nam ovaj sluga govori jednostavno je ovo: Krist je dovoljan. Ništa na ovom svijetu nije vrijedno da izgubim osjećaj njegove nazočnosti. Ni sve bogatstvo čitavog svijeta ne može se usporediti s jednim danom provedenim s njim. Zadovoljstvo s njegove desne strane nadilazi svako ushićenje poznato čovjeku. Poznavati njega, biti gdje je on, sjediti zajedno s njim na nebesima, više je od samog života. Služiti mu, biti vođen od njega, dolaziti i odlaziti kako on zapovijeda, život je na najvišem nivou.

Hoćete me podsjetiti da ste sin, a ne sluga? Onda ću vas ja ljubazno podsjetiti da je Isus bio Sin koji "se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima" (Fil 2,6-7). Mogao je doći kao moćan princ Svevišnjega gazeći svakog neprijatelja, ali odabrao je doći kao rob, potpuno predam interesima svoga Oca.

Onaj odan rob o kojem čitamo u Izlasku vjerovao je da ima jedno poslanje u svom životu, a to je služiti svome gospodaru. Nije u tome bio zbog baštine, iako je zapisano: "Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu" (Izr 17,2). Ljubav mu je olakšavala da bude poslušan te je od jutra do večeri, svakoga budnog trenutka, živio dragovoljno služeći svome gospodaru. Njega je tjerala jedino ljubav; nije tu bilo krivnje ni osjećaja obveze. Nije čudo da je Isus rekao: "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovjedi."

četvrtak, ožujka 17, 2011

ROB

Božji putovi čine se ljudskom umu poput paradoksa. On kaže: "Da bi živio, moraš umrijeti. Da bi našao život, moraš ga najprije izgubiti. Da bi postao jak, najprije moraš postati slab."

Jedan od najvećih paradoksa je ovaj: Da bi uistinu postao slobodan, moraš postati svezan. Da bi postigao najveću slobodu u Bogu, najprije moraš ostaviti sva prava i doživotno postali rob Gospodina Isusa Krista. Postoji slavno ljubavno ropstvo koje vodi do najvišeg oblika slobode. To je dragovoljno predanje rođeno iz ljubavi i naklonosti koje čini da čovjek ropstvo smatra većim od položaja sina.

U vrijeme kad je narod Božji opsjednut traženjem svojih prava i preuzet Gospodnjim blagoslovima i blagodatima, svima bi nam bilo od koristi dopustiti Duhu Svetom da nam otvori oči da vidimo mjesto u Bogu koje je iznad svega što smo dosad otkrili. U savršenom je božanskom redu primiti sve dobre stvari iz ruke Božje i nijedno dijete Gospodnje ne bi smjelo osjećati krivnju u vezi s blagoslovima i blagodatima izlivenim na njega.

Ali moramo vidjeti da postoji i nešto bolje od blagoslova i napretka, jedna daleko veća nagrada od svih ostalih mnogostrukih blagodati koje nam on svakodnevno daje.

Rob je onaj koji je ušao u zavjet služenja sa svojim gospodarom. To je divno opisano u sljedećim redcima Pisma:

"Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam.

Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan', neka ga onda njegov gospodar odvede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi" (Izl 21,2-6).

To je više od slike o brizi Božjoj za robove i sluge. U ovoj slici jasno je prikazan rob Gospodina Isusa Krista.

U ovom izvješću, Krist je Gospodar, a mi smo sluge čija sloboda je kupljena. Križ je Božja subota, godina otpuštanja svih zatvorenika, zarobljenika, robova i slugu, a mi koji smo bili prodani pod Zakonom, oslobođeni smo milošću!

Oslobođeni smo od grijeha, međutim, Kristovi smo robovi sve naše dane, po vlastitoj odabiru.

srijeda, ožujka 16, 2011

ŽIVJETI U NJEGOVOJ NAZOČNOSTI

"Ali mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18). Postajemo ono što motrimo! Ono na što smo usredotočeni širi svoj utjecaj kroz čitav naš život. Ono što gledamo svojim duhovnim očima, to nas preuzima! Pavao je odabrao da ga preuzme Krist; Spasitelj je postao isključivi predmet njegova razmišljanja, propovijedanja, nauke. "Ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga" (1 Kor 2,2). On je svoje oči držao na Glavi tijela, a ne na problemima u tijelu.

Božja želja za nas je da budemo obučeni u Kristovu nazočnost. Želite li pobjedu nad grijehom i izbavljenje od svake sile neprijatelja? Onda revno molite za očitovanjem Kristove nazočnosti. Ako ste ozbiljni u vezi s tim, njegove drage oči rastalit će vas i dovesti na mjesto slomljenosti i skrušenosti.

Ta ista blaga nazočnost Gospodnja postat će samo srce i život vaše duše. Nećete htjeti napustiti njegovu nazočnost. Oslanjat ćete se na njegovu ruku i sav strah će nestati, nadomješten savršenim mirom i odmorom. Kad ste odjeveni u slavnu silu njegove nazočnosti, možete se suočiti s grijehom i sotonom. Riječ Božja obećava: "Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima" (Otk 3,5).

Crkva ulazi u posljednje dane kao "žena obučena u sunce …" (Otk 12,1). To je Krist, naša bijela odjeća! Obukli smo se u Krista i prebivamo u njegovoj nazočnosti, iznad svih poglavarstava i vlasti.

To u stvari nije ništa složeno. Zapravo, može se sabrati u tri riječi: OSTANITE BLIZU ISUSA! Živite u njegovoj nazočnosti i po vjeri zauzmite svoje mjesto pored njega na nebesima. Promatrajte ga kako za vas stoji s desne strane svoga Oca te vas ništa neće moći omesti. Bit ćete iznad svega i, poput Stjepana, gledati ga u nebu (vidi Dj 7,56).

utorak, ožujka 15, 2011

SNAŽNA RUKA BOŽJA

Iako neki kršćani znaju da im je oprošteno i da su sigurni, nedostaje im osjećaj snage protiv tijela. Nisu došli u spoznaju "potpunog izbavljenja" od svoje zle naravi. Kršćanine, svojom krvi on nas štiti, a zatim svojom snažnom rukom lomi snagu grijeha u nama. Griješ još uvijek prebiva, ali ne vlada!

"Izbavljen iz ropstva snagom njegove ruke!" Kakva nevjerojatno ohrabrujuća riječ u ove dane razbijenih iluzija i nadljudskih napora da se bude slobodan od sile grijeha! Ali tako nevoljko priznajemo djelo ruke Božje! Protivno je našem ponosu, našem osjećaju pravde, našoj teologiji, prihvatiti istinu da naše izbavljenje od vlasti grijeha dolazi od neke druge sile, a ne vaše vlastite. Ali pogledajmo u naš primjer: Izrael je izlazio naoružan, ali sve su bitke bile Gospodnje. "Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke" (1 Sam 17,47). U Izlasku je zabilježeno: "Izraelci su otišli uzdignute pesnice" (Izl 14,8) i zapjevali pjesme Bogu kad su sa sigurnošću prešli Crveno more.

Izrael je krvlju bio zaštićen od božanskog suda, ali ih je Bog uzdignutom pesnicom izbavio od sile tijela. Iskusili su zaštitu i radovali se u njoj, ali sad im je trebala sila! Sila da jednom za svagda unište starog neprijatelja i sila da se naoružaju protiv svih novih neprijatelja koji će doći. Ta sila je u silnoj podignutoj ruci Gospodnjoj.

Primili smo velika i dragocjena obećanja koja nadvisuju ona koja je primio Izrael. Bog je obećao da će nas izbaviti od svakog zla i postaviti u Kristu Isusu na nebesima, slobodne od vlasti grijeha.

Ali prije toga moramo naučiti mrziti grijeh; nikako ne pristajući na njega i nikako ne ulazeći u kompromis. Miluj svoj grijeh, igraj se s njim, pusti ga da ostane, odbij ga uništiti – i jednoga dana on će postati najbolnija stvar u tvom životu.

Ne moli za pobjedu nad grijesima tijela dok nisi počeo gajiti mržnju prema njima. Bog ne želi imati ništa s našim isprikama i popuštanjem. Jeste li zarobljeni tajnim grijehom koji izaziva nemir i patnju, i fizičku i duhovnu? Mrzite li ga strastveno? Osjećate li Božji sveti gnjev protiv toga?

Dok ne bude tako, pobjeda neće doći.

ponedjeljak, ožujka 14, 2011

SIGURAN OD SUDA

Kristova krv čisti od svakog grijeha – ona je naše pomirenje. Ali prije svega, ona je naša sigurnost. To je Božji način kako da sačuva sebi narod spreman za potpuno izbavljenje. Sjetite se, u noći Pashe, Izraelci su bili sigurni, ali ne i izbavljeni. Još uvijek su se trebali suočiti s Crvenim morem, pustinjom, borbama s divovima, ogromnim zidinama i neprijateljskim utvrdama.

Uvjeren sam da prije nego se mogu boriti protiv poglavarstva i vlasti, prije nego se mogu oduprijeti požudi i iskušenju (našim modernim divovima), moram imati spoznaju da sam pod krvi siguran. Iako još nisam potpuno izbavljen, izvan suda sam. Tjelesni neprijatelji izgledaju prijeteće preda mnom, ali krv je učinila da sam siguran vojnik.

Ne možete pobijediti divove, srušiti utvrde ili ostati stajati pred neodoljivim i nadmoćnim snagama ako niste uvjereni u apsolutnu sigurnost pod krvi. Što god moje srce kaže, koliko god se osjećam krivim ili osjećam osudu, kakve god tihe glasove čujem, moram bez ikakve sjenke sumnje znati da sam siguran. Neću pod sud jer me krv na vratima moga srca čini sigurnim pred njegovim očima.

Mi uvijek ispitujemo svoju sigurnost. Ako bi Bog temeljio našu sigurnost na našoj ljubavi za njega ili na našoj osobnoj dobroti, bili bismo u većoj opasnosti od onih koji su prekršili Zakon, jer pod milošću se više traži. Bog mora uzeti sigurnost iz naših ruku tako da stojimo čisto na njegovoj milosti i milosrđu. Ne na našoj odanosti, poslušnosti ili dobroti, nego jedino na njegovoj milosti. Poslušnost i odanost rezultati su naše ljubavi za Krista.

Nije beskvasan kruh spasio djecu Izraelovu, nego krv. Nijedan Izraelac nije "ušao i izašao" iz sigurnosti zbog neke osobne pogreške. Svi su bili sigurni dok sud nije prošao. Poslušnost je trebala nanijeti krv na dovratnike. Mi smo pozvani priznati i pouzdati se u Kristovu krv otkupljenja.

Božji naum za njegovu djecu nikada nije bio da žive u strahu, tjeskobi ili krivnji. On je za njih pripremio odmor; savršenu i apsolutnu sigurnost krvi svoga vlastitog dragog Sina. Svojim milostivim djelom, Bog je govorio Izraelu: "Sad kad vidite da sam vas zaštitio i zaklonio da se ne bojite suda, dopustite da vas izbavim i fizički. Zaštitio sam vas da vas učinim svetim."

Nepromjenjiva činjenica je da se ništa ne može dodati Kristovoj krvi što bi nas učinilo sigurnima! Krv nas savršeno zaklanja i čini prihvatljivima Bogu te nas spašava od gnjeva. Apostol Pavao izjavljuje: "Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi" (Rim 5,9).

petak, ožujka 11, 2011

ZAHVALJUJMO BOGU ZA NJEGOVU MNOGOSTRUKU MILOST I DOBROTU!

Vođen sam Duhom Svetim da vam napišem o Božjem otvaranju zatvorenih vrata. Netko tko čita ovu poruku odmah će se povezati s tim jer su pred njim jedna ili više zatvorenih vrata. Pred vama su, pred samim vašim licem, vrata koja kao da će stalno ostati zatvorena. To može biti ozbiljna financijska situacija te molite da se otvore vrata neke prilike. Međutim, ništa što pokušavate ne uspijeva; vrata se jednostavno ne otvaraju.

Ne znam što su vaša zatvorena vrata, ali za mnoge kao da su i prozori i vrata neba zatvoreni. Nebo kao da je od olova i ne možete prodrijeti kroz njega. Ova zatvorena vrata o kojima govorim u vezi su s nekom stvari, nekom situacijom, nekom potrebom zbog koje mnogo molite. To može biti kriza koja ne zahtijeva ništa manje od čuda. I još uvijek niste primili odgovor na svoje žarke molitve i prošnje Gospodinu.

U Otkrivenju, Krist na sebe ukazuje kao na ONOGA TKO OTVARA I ZATVARA VRATA (Otk 3,7). Bilo je to u pismu poslanom vjernicima u drevnoj Filadelfiji, crkvi koju Gospodin pohvaljuje jer je sačuvala njegovu poruku o postojanosti i nikada se nije odrekla njegova imena. Jednostavno rečeno, u vrijeme njihove najgore kušnje, ti ljudi su vjerno stajali na Riječi Božjoj. Oni nisu optuživali Gospodina da ih je zanemario ili se oglušio na njihove vapaje.

Očito je sotona došao protiv njih s lažima. Njegove vlasti i sile tame – lažni duhovi koji su izašli iz same utrobe pakla – kažu da je Bog zatvorio svaka vrata, da nije vrijedan štovanja i vjere. Ali ti vjernici, za koje je Isus rekao da su male snage, nastavili su se pouzdavati, strpljivo čekajući da Bog stavi ključ u vrata i otvori ih. On drži ključ za svaka zatvorena vrata – i jedino on pred nama otvara vrata.

Evo što im je Gospodin obećao, a to je i naše obećanje:

"Budući da si sačuvao moju poruku o postojanosti i ja ću tebe sačuvati od časa kušnje koji će doći na sav svijet da podvrgne kušnji stanovnike zemlje" (Otk 3,10).

Ovaj trenutak kušnje sad je i na nama. On u svojoj ruci drži nevjerojatna testiranja vjere, tako velika i tako žestoka da će mnogi pasti u smrtonosnu nevjeru. Sad je doista na svijetu veliki otpad od postojane vjere.

Ali vi – jer se još uvijek pouzdajete u njegova obećanja i voljni ste umrijeti u vjeri čak ako ih i ne vidite ispunjena – bit ćete sačuvati od ove kušnje koja se širi svijetom da ne upadnete u nevjeru. Bog je čuo vaš vapaj i zna vrijeme, sam trenutak, kad će otvoriti sva vrata. Nikada ne odustajte! Nikada ne sumnjajte! Stojte na obećanjima! On vas neće iznevjeriti.

četvrtak, ožujka 10, 2011

SLAVITE BOGA ZA NJEGOVO NJEŽNO MILOSRĐE!

Imam kratku poruku za one koji prolaze kroz bolnu situaciju koja ih svladava. Ne govorim onima koji sad uživaju u razdoblju počinka od trpljenja, koji nisu ni u kakvoj boli ili žalosti. Hvala Bogu za takva razdoblja mirnog počinka.

Primio sam mnoga pisma od dragih Isusovih sljedbenika koji žive s nevjerojatnom unutarnjom žalosti i kriznim situacijama; u pitanju su razvod, djeca na drogi ili u zatvoru, smrt supružnika. Jedna žena koja ljubi Gospodina tuguje nad smrću svoje troje djece koja su se ugušila u vatri. Jedna pastor tuguje zbog svoje žene koja je napustila njega i djecu zbog lezbijske ljubavnice. I tako to ide dalje i dalje; mnogi su pobožni ljudi opterećeni žalošću i boli.

Imam poruku za vas koji podnosite žalost, koji tugujete ili živite s boli. U Psalmu 40 David vapi: "Okružiše me nesreće nebrojene … Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj" (Ps 40,13-14). "Neka kliču i nek se vesele u tebi svi koji te traže … Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; O Bože moj, ne kasni" (Ps 40,17-18).

Tako sam bio blagoslovljen i utješen ovom misli u 18. retku: "…Jahve se brine za me." Zamislite to, Gospodin koji je sve stvorio, Bog ovoga svemira, misli na mene.

Čak i sada, u samom ovom trenutku, on misli o vama u vašem trenutku potrebe.

Kad je Izrael bio u ropstvu u Babilonu, tugujući nad gubitkom svojim domova i obitelji te podnoseći žalost i nevolju, Bog mu je poslao riječ po Jeremiji: "Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu" (Jer 29,11). Bog je rekao svome narodu: "Vaša će noćna mora završiti. Prema vama imam samo dobre misli i ako me budete tražili svim svojim srcem, naći ćete me" (vidi Jer 29,11-13).

Bog se ne ljuti na vas. I sveti imaju nevolje, dakle, ne kolebajte se u svom pouzdanju u njega. U vrijeme stresa, osjećaja osamljenosti i žalosti, pođite na molitvu. Izlijte svoje srce Gospodinu. On misli na vas – i radi za vas.

srijeda, ožujka 09, 2011

LJUBAV BOŽJA PREMA NJEGOVU NARODU NIKADA NE PRESTAJE!

Dok sam čitao Psalam 13, bio sam potaknut poslati vam nekoliko riječi ohrabrenja koje sam skupio iz toga blagoslovljenog poglavlja.

Riječi koje sadržava ovaj psalam zapisao je David. Pitao je: "Ta dokle ćeš me, Gospodine, zaboravljati? Zauvijek? Dokle ćeš kriti svoje lice od mene? Dokle ću svakodnevno imati žalost u svome srcu? Dokle će se neprijatelj dizati na mene?"

Ovo zvuči kao da je David mislio da ga je Bog sasvim prepustio trpljenju da se svakoga dana budi s crnim oblakom koji visi nad njim. Određeno je razdoblje od očaja govorio: "Bože, hoće li ovaj osjećaj osamljenosti ići tako zauvijek? Kad će moje molitve biti odgovorene?"

Kad nas nevolje napadnu iako znamo da ljubimo Gospodina – kad se izbavljenje čini dalekim i beznadnim – tonemo pod pritiskom. Upravo sada, neki koji čitaju ove riječi tonu pod strašnim pritiskom situacije koja se čini nerješiva. Na rubu su potpunog očaja i nadaju se da će zatišje u njihovoj kušnji doći makar samo na trenutak.

Usred svoje vlastite kušnje, David je pitao: "Kako ću dugo sam sebe savjetovati?" Stvarao je plan za planom nastojeći ishitriti putove iz svoje nevolje, ali svi njegovi planovi, sve pripreme, sve je iznevjerilo. Sad više nije imao ništa čega bi se sjetio, nikakvo učinkovito rješenje. Bio je na kraju svega.

Kako je potreseno vidjeti zraku nade, malo sunca, a onda ponovno očaj! Upamtite, sve se to događalo pobožnom čovjeku, čovjeku po Božjem vlastitom srcu. David je bio čovjek koji je svjedočio da ima veliko pouzdanje u Gospodina. Međutim, poput nas, i David je prolazio kroz teška razdoblja, kao što govori u tom psalmu.

Kako se David podigao iz te jame očaja? "A ja se u milosrđe tvoje uzdajem … Pjevat ću…"

Dopustite mi podijeliti s vama zašto da se nastavite pouzdavati kroz svoje sadašnje kušnje:

• Kako god oluje bjesnjele, naš dragocjeni Gospodin još uvijek hrani vrapce u zraku, odijeva ljiljane u polju i snabdijeva ocean pun riba njihovim svakodnevnim potrebama. "Vaš ih nebeski Otac hrani…" Nijedna ptica nikada nije pala na zemlju bez Očeva oka na njoj.

• Kakav bi to Otac hranio sva stvorenja na zemlji, a zanemarivao svoju djecu? Isus nas je poticao da "se ne brinemo tjeskobno" za svakodnevne potrebe i probleme, "jer se on brine za vas".

Doista, Gospodin vas ljubi i neće začepiti uši na vaše vapaje. Držite se njegovih obećanja. Idite dalje u vjeri. Čekajte strpljivo na njega. On vas neće iznevjeriti.

utorak, ožujka 08, 2011

UZVISUJMO IME ISUSA KRISTA, NAŠEGA GOSPODINA!

Netko tko ovo čita treba Isusov dodir. Kad je Gospodin služio ovdje na zemlji, išao je okolo ozdravljujući i obnavljajući unesrećene jednostavno dodirujući ih. Kad je Isus dotakao Petrovu punicu, "pusti je groznica". Dotakao je lijes mrtva djeteta, i dječak se povratio u život. Dotakao je oči slijepaca, i oni su progledali. Dotakao se uha gluhog i on je iznenada čuo. Roditelji su mu donosili djecu "da stavi ruke na njih". Njegov nježan dodir sve je mijenjao. Mnogi su donosili svoje bolesne i slabe, a Isus je nalazio vremena da ih sve dosegne, dotakne i iscijeli.

Ako doista prisno poznajete Gospodina, znate i osjećate dodir Isusove ruke. U vrijeme osamljenosti, u vrijeme obeshrabrenja, u vrijeme zbunjenosti, u vrijeme boli i neizvjesnosti zavapili ste iz dubine svoje duše: "Gospodine Isuse, potreban mi je tvoj dodir. Moram osjetiti tvoju nazočnost. Dođi, Isuse, i dotakni moju žednu dušu."

Nekima je potreban Isusov dodir na njihovu umu. Sotona je došao svojim pokvarenim vlastima da muči i opterećuje um paklenim mislima – mislima nevjere, mislima koje nisu slične Kristu, mislima straha, mislima nedostojnosti, mislima o Božjem nezadovoljstvu. Iskreni će vam vjernici reći da su iskusili te napade na svoj um. Sotona je čvrsto odlučio uništiti našu vjeru i oslanjanje na Gospodina.

U Pismu je Isusov dodir dolazio u odgovoru na vapaj. Nema dokaza da je ikada ignorirao ili odbio takav vapaj. A neće se oglušiti ni na vaš vapaj, nego će milosrdno odgovoriti na vašu potrebu. U Mateju 8 čitamo o gubavcu koji je došao k njemu i rekao: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti." Isus je ispružio ruku i dotakao ga se govoreći: "'Hoću. Ozdravi!' I odmah bi izliječena njegova guba."

Nađite danas mjesto s Isusom nasamo i recite mu isto što je rekao i gubavac: "Gospodine, ti možeš. Očisti me." A onda očekujte da vas on koji ne gleda tko je tko dotakne i iscijeli u umu, tijelu, duši i duhu. Ruka Gospodnja ispružena je prema vama, ali on čeka na onaj vapaj potrebe, vapaj za pomoći koji je i vapaj očekivanja.

"Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko" (Pnz 26,6-9).

ponedjeljak, ožujka 07, 2011

ČVRSTO OBEĆANJE

Bog nam je dao jedno čvrsto obećanje za život na ovoj zemlji. On kaže da kad nas naš neprijatelj pokuša zgaziti, "narod će moj poznati moje ime, i shvatit će, u onaj dan, da sam ja koji govorim: 'Evo me!'" (Iz 52,6). Drugim riječima, Bog kaže: "Kad ste u svojoj najmračnijoj kušnji, doći ću i reći vam riječ. Čut ćete me kako kažem: "To sam ja, Isus, vaš Spasitelj. Ne bojte se!'"

U Mateju 14, učenici su bili u lađici, bacani amo-tamo u strašnoj oluji naletima vjetra i valova. Iznenada su vidjeli kako Isus ide po vodi prema njima. Pismo kaže: "Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i rekoše: 'Sablast!' te od straha počeše vikati" (Mt 14,26). Što je Isus učinio u tom strašnom trenutku? "Ali im Isus odmah reče: 'Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se'" (Mt 14,27).

Pitao sam se zašto je Isus upotrijebio te određene riječi: "Odvažni budite!" Zašto je to rekao tim ljudima koji su mislili da će poginuti?

Riječ biti odvažan ovdje znači "biti opušten, sretan, oslobođen straha". A ovdje, u trenutku ove neprilike učenikâ, Isus je povezao tu riječ sa svojim identitetom. Sjetite se, ovi ljudi osobno su ga poznavali. On je od njih očekivao da će po vjeri stajati na njegovoj riječi. Govorio je: "Otac je obećao da ću u vašoj oluji doći k vama. Pisano je: 'Shvatit će, u onaj dan, da sam ja koji govorim: 'Evo me' (Iz 52,6). Došao sam sad k vama u vašoj oluji. Usred svega ovoga ovdje, to sam s vama ja, Isus. Dakle, odvažni budite!" Naš Spasitelj očekuje istu reakciju vjere i od nas, u naša tegobna vremena.

petak, ožujka 04, 2011

POTPUNO OSLONJEN NA NJEGA

Bog je uvijek htio ljude koji će pred očima svijeta hodati potpuno oslonjeni na njega. Zbog toga je uzeo beznačajan mali narod Izrael i izdvojio ga u pustinji. On ga je stavio u školu testiranja da stvori narod koji će se pouzdavati u njega bez obzira na okolnosti. On je htio da Izrael svjedoči: "Mogu proći kroz svaki ispit, svaku poteškoću, čak i onu iznad mojim mogućnosti. Kako? Znam da je moj Bog sa mnom u svakoj kušnji. On će me uvijek kroz sve provesti."

Pogledajmo Mojsijevu izjavu Izraelu. "(Jahve) te glađu morio" (Pnz 8,3). Gospodin im je govorio: "Ja sam izrežirao vašu kušnju. Nije to bio đavao. Ja sam posjedovao sav kruh i meso koji su vam bili potrebni sve ono vrijeme. I bio sam spreman ispustiti ga s neba u svakoj minuti. Sve je to bilo spremljeno gore i čekalo da primite. Ali za neko vrijeme to sam zadržao. Učinio sam to za određeno razdoblje. Čekao sam da dođete do točke da se prestanete oslanjati sami na sebe. Htio sam vas dovesti do točke krize gdje vas jedino ja mogu izbaviti. Dopustio sam da dođete na mjesto kad vas 'pamet izdaje', mjesto krajnje ljudske bespomoćnosti. To je zahtijevalo čudo izbavljenja od mene."

Danas Gospodin još uvijek traži ljude koji će se u potpunosti oslanjati na njega. On želi crkvu koja će svjedočiti i riječima i djelima da je Bog za njih svemoćan. On želi da nespašen svijet vidi da on silno djeluje za one koji ga ljube.

Job je izjavio: "On dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići" (Job 23,10). To je nevjerojatna izjava, posebno ako se uzme u obzir u kontekstu u kojem ju je Job izrekao.

Job je prolazio kroz jednu od najgorih kušnji kroz koju je itko ikada prošao. U tragičnoj nesreći izgubio je svu djecu, a onda je izgubio i svoje bogatstvo i imetak. Na kraju je izgubio i fizičko zdravlje. Sve su se te stvari dogodile u tako kratkom vremenu da su ga krajnje svladale.

Međutim, Bog je stavio Joba na taj put. I samo je Gospodin znao kamo će ga na kraju odvesti. Bio je to tako božanski izrežiran plan da je Bog čak dopustio sotoni da nanese te nesreće Jobu. Zbog toga, Job ni u čemu tu nije mogao vidjeti Boga: "Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim" (Job 23,8-10).

Job je govorio: "Znam da Bog zna sve što podnosim. I zna put kroz sve to. Moj me Gospodin sada iskušava. I uvjeren sam da će me iz svega toga izvesti sa snažnom vjerom. Izaći ću iz toga očišćen i s vjerom dragocjenijom od zlata."

četvrtak, ožujka 03, 2011

SNAGA ZA PUTOVANJE

U službu vas ne može postaviti nitko na zemlji. Možete dobiti diplomu teološke škole, biti ordinirani od biskupa ili opunomoćeni od neke denominacije. Ali apostol Pavao otkriva jedini izvor istinskog poziva u službu: "Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu" (1 Tim 1,12).

Što Pavao ovdje misli kad kaže da mu je Gospodin Isus Krist dao snagu i smatrao ga dostojnim povjerenja? Sjetite se apostolova obraćenja. Tri dana nakon tog događaja, Krist ga je stavio u službu – konkretno, u službu trpljenja: "Pokazat ću mu koliko mu treba pretrpjeti za ime moje" (Dj 9,16). To je upravo ona služba na koju Pavao ukazuje kad kaže: "Zato, imajući ovu službu …" (2 Kor 4,1) te nastavlja dodajući: "…jer smo postigli milosrđe, ne malaksavamo…" On govori o službi trpljenja. I jasno daje na znanje da je to služba koju svi imamo.

Pavao nam govori da mu je Isus za tu službu dao jedno obećanje. Krist mu je jamčio da će mu ostati vjeran i da će mu dati snagu u svim njegovim kušnjama. Grčka riječ za dati snagu ovdje znači "neprestano opskrbljivati snagom". Pavao izjavljuje: "Isus mi je obećao da će mi dati i više nego dovoljno snage za ovo putovanje. On mi je dao snagu da ostanem dostojan povjerenja u ovoj službi. Zbog njega neću malaksati ni odustati. Pojavit ću se sa svjedočanstvom."

U svim našim životima događa se promjena. Istina je da se mijenjamo onim čime smo obuzeti. Postajemo kao ono što zaokuplja naše umove. Naš je karakter pod utjecajem onoga što drži naše srce.

Zahvalan sam Bogu za svakoga tko hrani svoj um i dušu duhovnim stvarima. Takav sluga drži uperene svoje oči u ono što je čisto i sveto. On drži svoj pogled čvrsto na Kristu i provodi kvalitetno vrijeme štujući ga te izgrađujući sam sebe u vjeri. Duh Sveti je na djelu u tom svetom čovjeku, neprestano mijenjajući njegov karakter u Kristov. Takvi vjernici bit će spremni za teška i nagla trpljenja koja dolaze. Lijeni vjernici koji ne mole umrijet će od straha ili će doživjeti živčani slom. Njihov će ih strah uništiti jer u sebi nemaju Duha Svetoga na djelu da ih mijenja. Kad teška vremena dođu, oni jednostavno neće uspjeti preživjeti.

Evo Pavlove posljednje riječi na tu temu: "Mi ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila naša služba. Naprotiv, preporučujemo same sebe u svemu kao Kristovi službenici velikom postojanošću: u nevoljama, u nuždama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama … čini se da smo žalosni, a zapravo smo uvijek veseli; čini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji mnoge obogaćuju" (2 Kor 6,3-5.10). Kako "mnoge obogaćujemo"? Sjajeći nadom Kristovom usred naših trpljenja. Kad druge navodimo da pitaju: "Što je njegova tajna? Gdje nalazi takav mir?" nudimo istinsko bogatstvo.

srijeda, ožujka 02, 2011

ZADOVOLJSTVO

Zadovoljstvo je bilo ogroman ispit u Pavlovu životu. Na kraju krajeva, Bog je rekao da će ga silno upotrijebiti: "Taj je čovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove" (Dj 9,15). Čim je Pavao primio taj nalog, "odmah poče propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Božji" (Dj 9,20).

Pavao nije bio ni u kakvoj žurbi da sve vidi ispunjeno za svoga života. Znao je da ima čvrsto obećanje od Boga i oslanjao se na njega. Bio je zadovoljan služiti gdje god je bio: svjedočeći tamničaru, mornaru, nekolicini žena na obali rijeke. Taj čovjek imao je nalog za cijeli svijet, no vjerno je svjedočio jedan-na-jednoga.

Pavao nije bio ljubomoran na mlađe koji su ga pretekli. Dok su oni putovali svijetom zadobivajući za Krista Židove i Grke, Pavao je sjedio u zatvoru. Morao je slušati izvješća o velikim mnoštvima koja su se obratila kroz ljude s kojima se on borio nad evanđeljem milosti. Međutim, Pavao nije zavidio tim ljudima. Znao je da Kristu predan čovjek zna i kako oskudijevati i kako obilovati: "Pobožnost, zadovoljna onim što ima, velik je dobitak … I kad imamo hrane i odjeće, time budimo zadovoljni" (1 Tim 6,6.8).

Danas bi svijet rekao Pavlu: "Sad si na kraju svoga života, a nemaš ušteđevine, nemaš investicija. Sve što imaš jest jedna rezervna odjeća." Znam da bi Pavlov odgovor bio: "O, ali zadobio sam Krista! Kažem vam, ja sam pobjednik. Našao sam biser velike vrijednosti. Isus mi je dao snagu da sve odložim. Sve sam odložio i sad me čeka kruna. U ovom životu imam samo jedan cilj: vidjeti moga Isusa licem u lice. Sve trpljenje ovoga sadašnjeg vremena ne može se ni usporediti s radosti koja me čeka."

utorak, ožujka 01, 2011

PUT PREDANJA

Bog započinje proces predanja bacivši nas s našega visokog konja. To se doslovce dogodilo Pavlu. On je bio na svom samouvjerenom putu jašući prema Damasku kad je s neba došlo zasljepljujuće svjetlo. Dršćući, bačen je bio na zemlju. Zatim je progovorio glas s neba govoreći: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" (Dj 9,4).

Pavao je znao da je nešto u svom životu promašio. Imao je znanje o Bogu, ali nije imao otkrivenje iz prve ruke. Sad, na koljenima, čuo je ove riječi s neba: "Ja sam Isus koga ti progoniš" (Dj 9,5). Ove riječi preokrenule su Pavlov svijet naopačke. Pismo kaže: "Dršćući i čudeći se, reče: 'Što hoćeš da učinim?'" (Dj 9,6). Pavlovo obraćenje bilo je dramatično djelo Duha Svetoga.

Duhom Svetim bio je odvođen u predan život. Pitao je: "Gospodine, što želiš da učinim?" a srce mu je vapilo: "Isuse, kako ti mogu služiti? Kako te mogu upoznati i ugoditi ti? Ništa drugo nije važno. Sve što sam učinio u svome tijelo blato je. Ti si mi sad sve."

Pavao sad nije imao drugih ambicija, nije imao nikakvu drugu poticajnu silu u svom životu osim ove: "…da Krista dobijem" (Fil 3,8). Prema današnjim standardima uspjeha, Pavao je bio potpuni gubitnik. Nije sagradio nijednu zgradu. Nije imamo nikakvu organizaciju. A metode koje je koristio prezirali su drugi vođe. Zapravo, poruka koju je Pavao propovijedao sablažnjavala je velik broj njegovih slušatelja. Ponekad je čak bio kamenovan što je to propovijedao. Njegova tema? Križ.

Kad ćemo stajati pred Bogom na sudu, neće nam se suditi prema našim službama, postignućima ili broju obraćenika. Onoga dana bit će samo jedno mjerilo uspjeha: Jesu li naša srca bila potpuno predana Bogu? Jesmo li odložili svoju vlastitu volju i plan rada te uzeli njegove? Jesmo li podlegli pritisku i slijedili mnoštvo ili smo ga sami tražili za vodstvo? Jesmo li trčali sa seminara na seminar tražeći srhu života ili smo našli svoje ispunjenje u njemu?

Ja imam samo jednu ambiciju i to je da sve više i više učim govoriti samo one stvari koje mi daje Otac. Ništa što ja kažem ili učinim sam od sebe nije vrijedno ničega. Želim biti u stanju tvrditi: "Znam da je moj Otac sa mnom jer vršim samo njegovu volju."