"Po vjeri on, premda mrtav, još govori"
Dok čitamo Hebrejima 11, nalazimo jedinstven zajednički nazivnik života spomenutih ljudi. Svaki je imao određenu karakteristiku koja označuje vrstu vjere koju Bog voli. Što je bio taj element? Njihova vjera rođena je iz duboke prisnosti s Gospodinom.
Činjenica je da nije moguće imati vjeru koja ugađa Bogu bez prisnosti s njim. Što mislim pod prisnošću? Govorim o bliskosti s Gospodinom koja izlazi iz čežnje za njim. Ta vrsta prisnosti bliska je osobna veza, zajedništvo. Ona dolazi kad želimo Gospodina više od bilo čega u ovom životu.
"Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan kad Bog zbog njegovih darova dade svjedočanstvo. Po vjeri on, premda mrtav, još govori" (Heb 11,4). Želim da uočimo nekoliko značajnih stvari u vezi s ovim retkom. Prvo, sam Bog svjedoči o Abelovim darovima ili prinosima. Drugo, Abel je sagradio oltar Gospodinu na kojem je prinosio svoje žrtve. A za žrtvu nije prinosio samo janjce bez mane, nego i pretilinu tih janjaca. "Prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu" (Post 4,4).
Što ta pretilina ovdje označava? Levitski zakonik govori o pretilini: "... to je jelo od žrtve paljenice Jahvi na ugodan miris. Sav loj (pretilina) pripada Jahvi" (Lev 3,16). Pretilina je bila dio žrtve iz kojega se dizao ugodan miris. Ovaj dio životinje brzo je zahvatio oganj i spalio donoseći ugodan miris. Pretilina ovdje služi kao slika molitve (ili zajedništva) koja je prihvatljiva Bogu. Ona predstavlja našu službu Gospodinu u tajnoj klijeti molitve. Sam Gospodin izjavljuje da se takvo prisno štovanje podiže k njemu poput ugodna mirisa.
Biblija prvi put spominje tu vrstu štovanja kod Abela. Zbog toga je Abel na popisu u Hebrejima 11. On je slika sluge koji je bio u zajedništvu s Gospodinom prinoseći mu najbolje što je imao. Kao što Hebrejima izjavljuje, Abelov primjer živi i danas kao svjedočanstvo istinske i žive vjere: "Po vjeri on, premda mrtav, još govori."
Činjenica je da nije moguće imati vjeru koja ugađa Bogu bez prisnosti s njim. Što mislim pod prisnošću? Govorim o bliskosti s Gospodinom koja izlazi iz čežnje za njim. Ta vrsta prisnosti bliska je osobna veza, zajedništvo. Ona dolazi kad želimo Gospodina više od bilo čega u ovom životu.
"Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan kad Bog zbog njegovih darova dade svjedočanstvo. Po vjeri on, premda mrtav, još govori" (Heb 11,4). Želim da uočimo nekoliko značajnih stvari u vezi s ovim retkom. Prvo, sam Bog svjedoči o Abelovim darovima ili prinosima. Drugo, Abel je sagradio oltar Gospodinu na kojem je prinosio svoje žrtve. A za žrtvu nije prinosio samo janjce bez mane, nego i pretilinu tih janjaca. "Prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor pretilinu" (Post 4,4).
Što ta pretilina ovdje označava? Levitski zakonik govori o pretilini: "... to je jelo od žrtve paljenice Jahvi na ugodan miris. Sav loj (pretilina) pripada Jahvi" (Lev 3,16). Pretilina je bila dio žrtve iz kojega se dizao ugodan miris. Ovaj dio životinje brzo je zahvatio oganj i spalio donoseći ugodan miris. Pretilina ovdje služi kao slika molitve (ili zajedništva) koja je prihvatljiva Bogu. Ona predstavlja našu službu Gospodinu u tajnoj klijeti molitve. Sam Gospodin izjavljuje da se takvo prisno štovanje podiže k njemu poput ugodna mirisa.
Biblija prvi put spominje tu vrstu štovanja kod Abela. Zbog toga je Abel na popisu u Hebrejima 11. On je slika sluge koji je bio u zajedništvu s Gospodinom prinoseći mu najbolje što je imao. Kao što Hebrejima izjavljuje, Abelov primjer živi i danas kao svjedočanstvo istinske i žive vjere: "Po vjeri on, premda mrtav, još govori."