KRIST, NAŠA ŽRTVA

U poslušnosti Bogu, Abraham je odveo svoga sina Izaka na brdo da ga prinese kao žrtvu. Na putu je Izak pitao oca: "Gdje je janje za žrtvu?" Abraham je odgovorio s vjerom: "Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj" (Post 22,8). I jest, Bog je odveo Abrahama da nađe ovna zapletena u grmu.

Abrahamova vjera jasno govori i nama danas upravo kao što je govorila Izaku: "Kad bi samo gledao, vidio bi da će se Bog pobrinuti za žrtvu."

Kad bi narod Božji samo vjerovao riječima Ivana Krstitelja! Tu je bio jedan od njihovih vlastitih proroka kojega su poštovali i vjerovali mu, koji je rekao o Isusu: "Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta" (Iv 1,29). Kasnije je ponovno prepoznao Isusa ovako: "Evo Jaganjca Božjeg" (Iv 1,36).

Bog je osigurao vlastito janje za žrtvu: Isusa, svoga jedinog Sina. A kad je Krist bio razapet, pokopan i uskrsnuo od mrtvih, postao je naše pomirenje, naš mir. Isus je dragovoljno uzeo na sebe naš grijeh, krivnju i sramotu. On je umro i ustao da bi sve ljudi oslobodio.

"Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednog od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. On je, istina, bio prije poznat (i predodređen), prije postanka svijeta, ali se tek na kraju vremena očitova zbog vas. Po njemu vjerujete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i koji ga je proslavio, tako da vaša vjera puna nade bude usmjerena k Bogu" (1 Pt 1,18-21).

Upravo kao crkva prije dvije tisuće godina, podsjeća nas se na ovu slavnu istinu: "Krist je naša nada!"