VJERA KOJA UGAĐA BOGU!
"Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu." Što je to bilo u vezi s Henokom što je toliko ugodilo Bogu? Bio je to njegov hod s Bogom koji je proizveo u njemu onu vjeru koju Bog voli. Ova dva retka ne mogu se razdvajati: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,5-6).
Kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su hodali s Bogom postali su muškarci i žene vjere. Ako crkva dnevno hoda s Bogom, neprestano komunicirajući s Gospodinom, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.
Neki održavaju seminare vjere, raspačavaju vrpce vjere, citiraju retke Pisma o vjeri – nastojeći proizvesti vjeru. I istina je: "Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 19,17). Ali Riječ je Isus. "Slovo ubija", kaže Pismo (2 Kor 3,6) i bez prisnosti s Isusom, slovo proizvodi smrt, sebične, zahtjevne emocije koje uopće nisu vjera – i Bog to mrzi. Vjera dolazi od slušanja njegove Riječi i bliskog hodanja s njim. Uvijek bismo trebali "upirati pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa" (Heb 12,2). Danas to prisno hodanje s Bogom u crkvama nedostaje. Vjera je u stvari znati tko je Bog. Ona znači postati prisan s njegovom slavom i veličanstvom. Oni koji ga najbolje poznaju, najviše se u njega uzdaju.
Pokažite mi ljude koji prisno hodaju s njim, mrze grijeh, otkinuli su se od svijeta i rade na tome da upoznaju njegov glas, i vidjet ćemo ljude koji ne trebaju mnogo propovijedanja i učenja o vjeri. Neće vam trebati "deset koraka" o tome što je vjera i kako je steći. Prava vjera dolazi iz samoga Isusovog srca. I to će biti upravo njegova vjera – ne naša – koja raste u nama i izranja iz našega srca.
Henokovo hodanje s Bogom ne bi bilo vrijedno ako ne bi proizvelo odgovarajuću vjeru koja je neprestano rasla. "Vjerom je Henok prenesen." Kakva nevjerojatna istina! Sva njegova vjera usredotočena je bila na jednu veliku želju njegova srca – da bude s Gospodinom!
Kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su hodali s Bogom postali su muškarci i žene vjere. Ako crkva dnevno hoda s Bogom, neprestano komunicirajući s Gospodinom, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.
Neki održavaju seminare vjere, raspačavaju vrpce vjere, citiraju retke Pisma o vjeri – nastojeći proizvesti vjeru. I istina je: "Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 19,17). Ali Riječ je Isus. "Slovo ubija", kaže Pismo (2 Kor 3,6) i bez prisnosti s Isusom, slovo proizvodi smrt, sebične, zahtjevne emocije koje uopće nisu vjera – i Bog to mrzi. Vjera dolazi od slušanja njegove Riječi i bliskog hodanja s njim. Uvijek bismo trebali "upirati pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa" (Heb 12,2). Danas to prisno hodanje s Bogom u crkvama nedostaje. Vjera je u stvari znati tko je Bog. Ona znači postati prisan s njegovom slavom i veličanstvom. Oni koji ga najbolje poznaju, najviše se u njega uzdaju.
Pokažite mi ljude koji prisno hodaju s njim, mrze grijeh, otkinuli su se od svijeta i rade na tome da upoznaju njegov glas, i vidjet ćemo ljude koji ne trebaju mnogo propovijedanja i učenja o vjeri. Neće vam trebati "deset koraka" o tome što je vjera i kako je steći. Prava vjera dolazi iz samoga Isusovog srca. I to će biti upravo njegova vjera – ne naša – koja raste u nama i izranja iz našega srca.
Henokovo hodanje s Bogom ne bi bilo vrijedno ako ne bi proizvelo odgovarajuću vjeru koja je neprestano rasla. "Vjerom je Henok prenesen." Kakva nevjerojatna istina! Sva njegova vjera usredotočena je bila na jednu veliku želju njegova srca – da bude s Gospodinom!