ROB PO VLASTITOM IZBORU

"Ali rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan" (Izl 21,5). Za tog slugu nije bilo dileme ni izbora. Njegova odluka nikada nije bila neizvjesna. Njegov gospodar bio je čitav njegov svijet i vezan je bio za njega vječnom sponom ljubavi. Ni na koji način nije mogao ostaviti svoga gospodara i njegovu kuću.

Život ovog sluge okretao se oko ljubavi za njegova gospodara i, poput Pavla, sve drugo smatrao je "blatom" da ga dobije. On je od one vrste koji bi bio voljan biti proklet samo da drugi dođu i upoznaju ljubav njegova gospodara.

Ovaj sluga držao je vrjednijim prisnost sa svojim gospodarom iznad svakoga zemaljskog blagoslova. Koga briga za stada, usjev, vino ili ulje kad možete imati beskrajno zajedništvo i druženje sa svojim gospodarom! Njegovo srce prelijevalo se ljubavlju za gospodara te je otvoreno izjavio: "Volim svoga gospodara i neću otići."

Ono što nam ovaj sluga govori jednostavno je ovo: Krist je dovoljan. Ništa na ovom svijetu nije vrijedno da izgubim osjećaj njegove nazočnosti. Ni sve bogatstvo čitavog svijeta ne može se usporediti s jednim danom provedenim s njim. Zadovoljstvo s njegove desne strane nadilazi svako ushićenje poznato čovjeku. Poznavati njega, biti gdje je on, sjediti zajedno s njim na nebesima, više je od samog života. Služiti mu, biti vođen od njega, dolaziti i odlaziti kako on zapovijeda, život je na najvišem nivou.

Hoćete me podsjetiti da ste sin, a ne sluga? Onda ću vas ja ljubazno podsjetiti da je Isus bio Sin koji "se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima" (Fil 2,6-7). Mogao je doći kao moćan princ Svevišnjega gazeći svakog neprijatelja, ali odabrao je doći kao rob, potpuno predam interesima svoga Oca.

Onaj odan rob o kojem čitamo u Izlasku vjerovao je da ima jedno poslanje u svom životu, a to je služiti svome gospodaru. Nije u tome bio zbog baštine, iako je zapisano: "Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu" (Izr 17,2). Ljubav mu je olakšavala da bude poslušan te je od jutra do večeri, svakoga budnog trenutka, živio dragovoljno služeći svome gospodaru. Njega je tjerala jedino ljubav; nije tu bilo krivnje ni osjećaja obveze. Nije čudo da je Isus rekao: "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovjedi."