POTPUNO OSLONJEN NA NJEGA

Bog je uvijek htio ljude koji će pred očima svijeta hodati potpuno oslonjeni na njega. Zbog toga je uzeo beznačajan mali narod Izrael i izdvojio ga u pustinji. On ga je stavio u školu testiranja da stvori narod koji će se pouzdavati u njega bez obzira na okolnosti. On je htio da Izrael svjedoči: "Mogu proći kroz svaki ispit, svaku poteškoću, čak i onu iznad mojim mogućnosti. Kako? Znam da je moj Bog sa mnom u svakoj kušnji. On će me uvijek kroz sve provesti."

Pogledajmo Mojsijevu izjavu Izraelu. "(Jahve) te glađu morio" (Pnz 8,3). Gospodin im je govorio: "Ja sam izrežirao vašu kušnju. Nije to bio đavao. Ja sam posjedovao sav kruh i meso koji su vam bili potrebni sve ono vrijeme. I bio sam spreman ispustiti ga s neba u svakoj minuti. Sve je to bilo spremljeno gore i čekalo da primite. Ali za neko vrijeme to sam zadržao. Učinio sam to za određeno razdoblje. Čekao sam da dođete do točke da se prestanete oslanjati sami na sebe. Htio sam vas dovesti do točke krize gdje vas jedino ja mogu izbaviti. Dopustio sam da dođete na mjesto kad vas 'pamet izdaje', mjesto krajnje ljudske bespomoćnosti. To je zahtijevalo čudo izbavljenja od mene."

Danas Gospodin još uvijek traži ljude koji će se u potpunosti oslanjati na njega. On želi crkvu koja će svjedočiti i riječima i djelima da je Bog za njih svemoćan. On želi da nespašen svijet vidi da on silno djeluje za one koji ga ljube.

Job je izjavio: "On dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići" (Job 23,10). To je nevjerojatna izjava, posebno ako se uzme u obzir u kontekstu u kojem ju je Job izrekao.

Job je prolazio kroz jednu od najgorih kušnji kroz koju je itko ikada prošao. U tragičnoj nesreći izgubio je svu djecu, a onda je izgubio i svoje bogatstvo i imetak. Na kraju je izgubio i fizičko zdravlje. Sve su se te stvari dogodile u tako kratkom vremenu da su ga krajnje svladale.

Međutim, Bog je stavio Joba na taj put. I samo je Gospodin znao kamo će ga na kraju odvesti. Bio je to tako božanski izrežiran plan da je Bog čak dopustio sotoni da nanese te nesreće Jobu. Zbog toga, Job ni u čemu tu nije mogao vidjeti Boga: "Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim" (Job 23,8-10).

Job je govorio: "Znam da Bog zna sve što podnosim. I zna put kroz sve to. Moj me Gospodin sada iskušava. I uvjeren sam da će me iz svega toga izvesti sa snažnom vjerom. Izaći ću iz toga očišćen i s vjerom dragocjenijom od zlata."