NEKA VAM BOG DA MIR I ODMOR U VAŠEM SRCU!
Ja vjerujem u čuda!
U našem crkvenom zboru postoji majka koja je godinama molila za svoga sina. On je kao tinejdžer duboko pao u grijeh. Ona je molila: "Bože, što god je potrebno, spasi ga." Umjesto da se okrene Kristu, postao je musliman. Sljedećih sedam godina zakopao se u tu đavolsku nauku. Ali njegova majka nastavila je moliti. Islam je poslao tog momka duboko u depresiju. U svome strašnom očaju, skočio je sa šesterokatnice nadajući se da će se ubiti. No pao je na noge slomivši brojne kosti – i preživio je. Prošle nedjelje, šepajući je došao na naš podij i ispričao nam kako ga je Isus Krist čudnovato spasio. Njegova majka sjedila je u zboru slaveći Boga, sjećajući se svojih suza i provedenih sati u molitvi. Bog je čuo njezin vapaj.
Hvala Bogu za čuda danas!
Jedan tinejdžer iz naše crkve ispričao je da je molio da ga Bog upotrijebi u njegovoj srednjoj školi koja je blizu mjesta gdje su srušeni tornjevi blizanci. On i prijatelj stajali su pred školom svakoga dana glasno moleći. Neki su se iz njih ismijavali, ali drugi su im se počeli pridruživati. To je dovelo do toga da im je škola dozvolila održavati satove proučavanja Biblije u školi. Ovaj mladić silno je sretan jer sad dolaze i neki učitelji. Rekao je: "Možete li zamisliti da Bog upotrebljava ovu uplašenu, malu nulu poput mene? Bog još uvijek čini čuda."
Hvala Bogu, on je još uvijek čudotvorac!
Jedan mlad čovjek pisao nam je iz zatvora pismo koje me duboko dotaklo. Govorim o čudima! Evo što je napisao, riječ po riječ:
"Davide, poštom primam vaše propovijedi. Ja sam jedan od školskih ubojica, onaj koga krive da sam sve to započeo. 1. listopada 1997. godine otišao sam u srednju školu Pearl i ubio dvojicu učenika te ranio sedmoricu. Prije toga ubio sam i svoju majku. Kad sam dospio u zatvor, spasio sam se. Ako postoji ikakav način da pomognem vašoj službi, volio bih to. Možda vam mogu dati svoje svjedočanstvo. Učinit ću sve da pomognem. Svakoga mjeseca očekujem vaše propovijedi …"
Da, ja vjerujem u čuda!