UKLJUČI U TO SVOJE SRCE!
Bog ni od koga ne prihvaća službu žalosti. "Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima" (Kol 3,23). Od sveg srca znači "svim svojim srcem, svom svojom snagom, sa svime što je u tebi".
Pavao piše: "Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu (nevoljko) …" (2 Kor 9,7). Apostol primjenjuje ovu stvar davanja na dvije stvari: ona je u vezi s našim financijskim prilozima i davanjem samih naših života u Božje djelo!
Pavao piše da ga je crkva u Makedoniji doslovce molila da skupi prilog za svete u Jeruzalemu koji su trpjeli siromaštvo. Ti Makedonci bili su potpuno predani Gospodinu, dali su to od svoga siromaštva!
"…sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu pa onda nama zbog Božje volje" (2 Kor 8,5). Pavao kaže da su Makedonci dali daleko više od novca. Rekli su mu: "Evo našega priloga. Što sad još želiš da učinimo? Dragovoljno se predajemo našoj službi za djelo Božje!" Ništa nisu uskratili u služenju Gospodinu i svojoj braći! "…iznad (svojih mogućnosti) dragovoljno su darivali" (2 Kor 8,3). Dali su iznad svojih ljudskih mogućnosti – uz mnogo molitve!
Ako dajete samo zato što vjerujete da je to zapovjeđeno i ako se uvijek pitate: "Je li desetina novozavjetna zamisao ili samo starozavjetna?" stav vašega srca je pogrešan! Ako dajete deset posto jer to vaš pastor od vas traži, i to je pogrešno. Ništa od toga nije pogodilo metu, bit onoga što to znači davati!
Ako u njegovoj službi čitavoga sebe predate Gospodinu, morate to učiniti veselo! "Jer Bog ljubi vesela darivaoca" (2 Kor 8,7).
Bolno sam bio osvjedočen ovim retkom jer često idem za poslovima života i u službi bez radosti Gospodnje. Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tako sam umoran, ne znam kako ću dalje. O, Bože, moraš doći i dati mi snage!" To je ljudski vapaj, zajednički svima nama. Ali predati sama sebe da ugodimo Bogu, to mora doći iz vesela duha – koji nam je svima na raspolaganju jednostavnom, djetinjom vjerom.
Riječ veseo na grčkom znači "razdragan, sretan, radostan" – imati radost, voljnost, sreću, biti pun razdraganosti. Bog govori: "Što god radite za mene – je li to posredovanje, štovanje u mome domu ili traženje moga lica u tajnoj klijeti – činite to veselo! Budite radosni i velikodušni sa svime – svojim novcem, svojom službom i svojim životom!"
Pitam vas: Je li vam služenje Gospodinu postalo dosada, muka? Je li to samo breme koje vas uglavnom ostavlja žalosnog i umornog?
Bog ne želi da prigovarate u vezi sa svojim bremenom, on želi da istjerate te stvari iz svoga života uhvativši se za njegovu Riječ!
Vaša čekovna knjižica za njegova sredstva je vjera! On govori: "Već sam se za tebe za sve pobrinuo. Koja je to u tvom životu tako velika potreba da je ja ne mogu ispuniti i više nego što tražiš?"
Pavao piše: "Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu (nevoljko) …" (2 Kor 9,7). Apostol primjenjuje ovu stvar davanja na dvije stvari: ona je u vezi s našim financijskim prilozima i davanjem samih naših života u Božje djelo!
Pavao piše da ga je crkva u Makedoniji doslovce molila da skupi prilog za svete u Jeruzalemu koji su trpjeli siromaštvo. Ti Makedonci bili su potpuno predani Gospodinu, dali su to od svoga siromaštva!
"…sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu pa onda nama zbog Božje volje" (2 Kor 8,5). Pavao kaže da su Makedonci dali daleko više od novca. Rekli su mu: "Evo našega priloga. Što sad još želiš da učinimo? Dragovoljno se predajemo našoj službi za djelo Božje!" Ništa nisu uskratili u služenju Gospodinu i svojoj braći! "…iznad (svojih mogućnosti) dragovoljno su darivali" (2 Kor 8,3). Dali su iznad svojih ljudskih mogućnosti – uz mnogo molitve!
Ako dajete samo zato što vjerujete da je to zapovjeđeno i ako se uvijek pitate: "Je li desetina novozavjetna zamisao ili samo starozavjetna?" stav vašega srca je pogrešan! Ako dajete deset posto jer to vaš pastor od vas traži, i to je pogrešno. Ništa od toga nije pogodilo metu, bit onoga što to znači davati!
Ako u njegovoj službi čitavoga sebe predate Gospodinu, morate to učiniti veselo! "Jer Bog ljubi vesela darivaoca" (2 Kor 8,7).
Bolno sam bio osvjedočen ovim retkom jer često idem za poslovima života i u službi bez radosti Gospodnje. Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tako sam umoran, ne znam kako ću dalje. O, Bože, moraš doći i dati mi snage!" To je ljudski vapaj, zajednički svima nama. Ali predati sama sebe da ugodimo Bogu, to mora doći iz vesela duha – koji nam je svima na raspolaganju jednostavnom, djetinjom vjerom.
Riječ veseo na grčkom znači "razdragan, sretan, radostan" – imati radost, voljnost, sreću, biti pun razdraganosti. Bog govori: "Što god radite za mene – je li to posredovanje, štovanje u mome domu ili traženje moga lica u tajnoj klijeti – činite to veselo! Budite radosni i velikodušni sa svime – svojim novcem, svojom službom i svojim životom!"
Pitam vas: Je li vam služenje Gospodinu postalo dosada, muka? Je li to samo breme koje vas uglavnom ostavlja žalosnog i umornog?
Bog ne želi da prigovarate u vezi sa svojim bremenom, on želi da istjerate te stvari iz svoga života uhvativši se za njegovu Riječ!
Vaša čekovna knjižica za njegova sredstva je vjera! On govori: "Već sam se za tebe za sve pobrinuo. Koja je to u tvom životu tako velika potreba da je ja ne mogu ispuniti i više nego što tražiš?"