KAKO SE DIĆI I BORITI?
Sa svim pričama koje se čuju u crkvi u vezi s duhovnim vojevanjem, kršćani još uvijek nisu naučili kako se dići na neprijatelja. Mi smo za đavla laka pobjeda.
Ne vjerujem da svaka nezgoda koja pada na kršćanina dolazi od đavla. Mi ga pogrešno krivimo za mnogo naših vlastitih bezbrižnosti, neposlušnosti i lijenosti.
Lako je okriviti đavla za našu ludost. Na taj se način ne moramo baviti njome. Ali u svijetu danas postoji stvaran đavao – i vrlo je zaposlen!
Dopustite mi reći vam nešto o sotonskoj strategiji. Ako on ne može povući Svevišnjeg s njegova prijestolja, pokušat će iščupati Božju sliku iz vas! On želi pretvoriti štovatelje u mrmljače i hulnike.
Sotona vas ne može napadati kako mu pada na pamet. Bog je podigao ognjeni zid oko svakoga svog djeteta i sotona ne može iza tog zida bez Božjega dopuštenja.
Sotona ne može čitati um jednoga kršćanina. Neki se ljudi boje moliti jer misle da ih đavao prisluškuje. Drugi opet misle da đavao može pročitati svaku njihovu misao. Nije tako! Samo je Bog sveprisutan i sveznajući.
Pismo nam zapovijeda da se dignemo, da budemo jaki i da se borimo protiv tijela i đavla: "Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, muževno se držite, budite jaki" (1 Kor 16,13). "Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći" (Ef 6,10).
Morate se zasititi što vas đavao drži pritisnutog tako da živite na tlu, potišteni, bez radosti, prazni, mučeni!
Knjiga Sudaca nam govori: "Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom" (Suci 6,1-2).
Izraelci su bili na svojoj najnižoj točki. Bili su natjerani živjeti u mračnim spiljama i vlažnim rupama, u gladi, strahu i bez nade. A onda se nešto dogodilo. Započelo je s Gideonom i proširilo se kroz čitav tabor: Izrael je bio bolestan i umoran od skrivanja u mračnim spiljama!
Gideon je rekao sam sebi: "Kako dugo ćemo se morati nositi s time? Oni prolaze kroz našu zemlju bez ikakve zapreke. Nitko se ne diže i ništa ne čini! Čuli smo da mi imamo Boga koji je radio za naše očeve. A vidi sad nas, lišeni smo svega i bespomoćni smo. Živimo neprestano u strahu!"
U Gideonu se nešto podiglo. I rekao je upravo ono što je Bog htio čuti: "Ovo je otišlo predaleko! Služimo silnom, pobjedonosnom Bogu. Zašto trpimo iz dana u dana i podnosimo to zlostavljanje?"
Bog neće ništa učiniti dokle god se ne zgrozite, dokle god se ne razbolite i umorite što ste bolesni i umorni.
Morate učiniti isto što i Gideon – zavapite Gospodinu! Mi služimo istom Bogu kao i Izrael. Ako je on čuo Izraelov vapaj u njihovom idolopoklonstvu, čut će i vaš – u vašoj iskrenosti.
Ne vjerujem da svaka nezgoda koja pada na kršćanina dolazi od đavla. Mi ga pogrešno krivimo za mnogo naših vlastitih bezbrižnosti, neposlušnosti i lijenosti.
Lako je okriviti đavla za našu ludost. Na taj se način ne moramo baviti njome. Ali u svijetu danas postoji stvaran đavao – i vrlo je zaposlen!
Dopustite mi reći vam nešto o sotonskoj strategiji. Ako on ne može povući Svevišnjeg s njegova prijestolja, pokušat će iščupati Božju sliku iz vas! On želi pretvoriti štovatelje u mrmljače i hulnike.
Sotona vas ne može napadati kako mu pada na pamet. Bog je podigao ognjeni zid oko svakoga svog djeteta i sotona ne može iza tog zida bez Božjega dopuštenja.
Sotona ne može čitati um jednoga kršćanina. Neki se ljudi boje moliti jer misle da ih đavao prisluškuje. Drugi opet misle da đavao može pročitati svaku njihovu misao. Nije tako! Samo je Bog sveprisutan i sveznajući.
Pismo nam zapovijeda da se dignemo, da budemo jaki i da se borimo protiv tijela i đavla: "Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, muževno se držite, budite jaki" (1 Kor 16,13). "Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći" (Ef 6,10).
Morate se zasititi što vas đavao drži pritisnutog tako da živite na tlu, potišteni, bez radosti, prazni, mučeni!
Knjiga Sudaca nam govori: "Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom" (Suci 6,1-2).
Izraelci su bili na svojoj najnižoj točki. Bili su natjerani živjeti u mračnim spiljama i vlažnim rupama, u gladi, strahu i bez nade. A onda se nešto dogodilo. Započelo je s Gideonom i proširilo se kroz čitav tabor: Izrael je bio bolestan i umoran od skrivanja u mračnim spiljama!
Gideon je rekao sam sebi: "Kako dugo ćemo se morati nositi s time? Oni prolaze kroz našu zemlju bez ikakve zapreke. Nitko se ne diže i ništa ne čini! Čuli smo da mi imamo Boga koji je radio za naše očeve. A vidi sad nas, lišeni smo svega i bespomoćni smo. Živimo neprestano u strahu!"
U Gideonu se nešto podiglo. I rekao je upravo ono što je Bog htio čuti: "Ovo je otišlo predaleko! Služimo silnom, pobjedonosnom Bogu. Zašto trpimo iz dana u dana i podnosimo to zlostavljanje?"
Bog neće ništa učiniti dokle god se ne zgrozite, dokle god se ne razbolite i umorite što ste bolesni i umorni.
Morate učiniti isto što i Gideon – zavapite Gospodinu! Mi služimo istom Bogu kao i Izrael. Ako je on čuo Izraelov vapaj u njihovom idolopoklonstvu, čut će i vaš – u vašoj iskrenosti.