POZNAVANJE BOGA
Dat ću vrlo šokantnu izjavu, a svaku tu riječ i mislim: Ja doista ne poznam Boga! Hoću reći, ne poznam ga onako kako on želi da ga poznam!
Kako to znam? Duh Sveti mi je rekao. S ljubavlju mi je šapnuo: "Davide, ti doista ne poznaš Boga kao što bi on želio. U stvari mu ne dopuštaš da ti bude Bog."
U Starom zavjetu Bog si je uzeo narod – narod ni bogatiji ni pametniji od ostalih – samo da mu može biti Bog: "Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom" (Izl 6,7). Drugim riječima, Bog je govorio: "Ja ću vas naučiti da budete moj narod – tako da vam mogu biti Bog!"
Doista, Bog se iznova i iznova otkrivao i očitovao svome narodu. Slao je anđele. Glasno im je govorio. Ispunio je svako obećanje s velikim izbavljenjem. Međutim, i nakon četrdeset godina čuda i znakova, Božje mišljenje o njegovu narodu bilo je: "Ne poznate ni mene ni mojih putova!"
"Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: Narod su nestalna srca, i ne promiču moje putove" (Ps 95,10). Bog je rekao: "U svemu tome nikada mi stvarno niste dopustili da budem Bog! Za četrdeset godina moga učenja, još me uvijek ne poznate, još uvijek ne znate kako ja radim!"
Bog još uvijek traži narod koji će mu dopustiti da mu bude Bog – do točke da ga doista upozna i uči njegove putove!
Pismo kaže za Izraela: "Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova" (Ps 78,41). Izrael se u nevjeri okrenuo od Boga. A tako i mi, vjerujem, vrijeđamo Boga svojom sumnjom i nevjerom.
Vjerujemo Bogu u većini područja našega života, ali naša vjera uvijek ima međe i granice. Imamo barem jedno malo područje koje blokiramo, gdje u stvari ne vjerujemo da će Bog poduzeti korake za nas.
Ja najviše ograničavam Boga u području iscjeljenja. Molio sam za fizičko zdravlje mnogih i vidio sam da je Bog činio čudo za čudom. Ali kad se radi o mojem vlastitom tijelu, ograničavam Boga! Bojim se dopustiti mu da mi bude Bog. Uzmem lijek ili trčim liječniku prije nego čak molim za sebe! Ne mislim reći da je pogrešno ići liječniku. Ali ponekad odgovaram opisu onoga koji "ni u bolesti nije tražio Jahvu, nego liječnike" (2 Ljet 16,12).
Pitam vas, molite li da Bog sruši zid u Kini ili na Kubi, ali kad se radi o spasenju vaše vlastite obitelji, nemate ni gram vjere? Mislite: "Bog vjerojatno to ne želi! Moji dragi su tako teški slučajevi. Čini se da me Bog po tom pitanju ne čuje!"
Ako je to istina, ne vidite ga kao Boga! U neznanju ste u vezi s njegovim putovima! Božja je želja da "učini neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).
Sedamdeset Izraelovih starješina jelo je i pilo na gori u samoj nazočnosti Božjoj. Međutim, Gospodin je rekao za njih: "Nikada niste upoznali ni mene ni moje putove"!
Učenici su proveli tri godine u nazočnosti Božjoj – s Kristom koji je bio Bog u tijelu. Sjedili su pod njegovim učenjem i bili su s njim dan i noć. Međutim, na kraju su ga ostavili i pobjegli – jer nisu znali njegove putove!
Isus je rekao da Bog ne čuje naše molitve i slavljenje jednostavno zato što ih iznova i iznova ponavljamo, ponekad satima. Možemo moliti, postiti i činiti pravedne stvari, ali još uvijek ne dosegnuti mjesto gdje gladujemo da ga spoznamo i gdje počinjemo razumijevati njegove putove. Ne učimo njegove putove samo u molitvenoj klijeti, iako je svatko tko uistinu poznaje Gospodina vrlo prisan s njim. Ne možete upoznati Božje putove bez da mnogo vremena provodite s njim u molitvi. Ali molitva mora uključivati i kvalitetno vrijeme u kome dopuštamo Bogu da nam bude Bog – stavljajući svaku potrebu i zahtjev u njegove ruke i ostavljajući ih ondje.
Kako to znam? Duh Sveti mi je rekao. S ljubavlju mi je šapnuo: "Davide, ti doista ne poznaš Boga kao što bi on želio. U stvari mu ne dopuštaš da ti bude Bog."
U Starom zavjetu Bog si je uzeo narod – narod ni bogatiji ni pametniji od ostalih – samo da mu može biti Bog: "Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom" (Izl 6,7). Drugim riječima, Bog je govorio: "Ja ću vas naučiti da budete moj narod – tako da vam mogu biti Bog!"
Doista, Bog se iznova i iznova otkrivao i očitovao svome narodu. Slao je anđele. Glasno im je govorio. Ispunio je svako obećanje s velikim izbavljenjem. Međutim, i nakon četrdeset godina čuda i znakova, Božje mišljenje o njegovu narodu bilo je: "Ne poznate ni mene ni mojih putova!"
"Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: Narod su nestalna srca, i ne promiču moje putove" (Ps 95,10). Bog je rekao: "U svemu tome nikada mi stvarno niste dopustili da budem Bog! Za četrdeset godina moga učenja, još me uvijek ne poznate, još uvijek ne znate kako ja radim!"
Bog još uvijek traži narod koji će mu dopustiti da mu bude Bog – do točke da ga doista upozna i uči njegove putove!
Pismo kaže za Izraela: "Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova" (Ps 78,41). Izrael se u nevjeri okrenuo od Boga. A tako i mi, vjerujem, vrijeđamo Boga svojom sumnjom i nevjerom.
Vjerujemo Bogu u većini područja našega života, ali naša vjera uvijek ima međe i granice. Imamo barem jedno malo područje koje blokiramo, gdje u stvari ne vjerujemo da će Bog poduzeti korake za nas.
Ja najviše ograničavam Boga u području iscjeljenja. Molio sam za fizičko zdravlje mnogih i vidio sam da je Bog činio čudo za čudom. Ali kad se radi o mojem vlastitom tijelu, ograničavam Boga! Bojim se dopustiti mu da mi bude Bog. Uzmem lijek ili trčim liječniku prije nego čak molim za sebe! Ne mislim reći da je pogrešno ići liječniku. Ali ponekad odgovaram opisu onoga koji "ni u bolesti nije tražio Jahvu, nego liječnike" (2 Ljet 16,12).
Pitam vas, molite li da Bog sruši zid u Kini ili na Kubi, ali kad se radi o spasenju vaše vlastite obitelji, nemate ni gram vjere? Mislite: "Bog vjerojatno to ne želi! Moji dragi su tako teški slučajevi. Čini se da me Bog po tom pitanju ne čuje!"
Ako je to istina, ne vidite ga kao Boga! U neznanju ste u vezi s njegovim putovima! Božja je želja da "učini neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).
Sedamdeset Izraelovih starješina jelo je i pilo na gori u samoj nazočnosti Božjoj. Međutim, Gospodin je rekao za njih: "Nikada niste upoznali ni mene ni moje putove"!
Učenici su proveli tri godine u nazočnosti Božjoj – s Kristom koji je bio Bog u tijelu. Sjedili su pod njegovim učenjem i bili su s njim dan i noć. Međutim, na kraju su ga ostavili i pobjegli – jer nisu znali njegove putove!
Isus je rekao da Bog ne čuje naše molitve i slavljenje jednostavno zato što ih iznova i iznova ponavljamo, ponekad satima. Možemo moliti, postiti i činiti pravedne stvari, ali još uvijek ne dosegnuti mjesto gdje gladujemo da ga spoznamo i gdje počinjemo razumijevati njegove putove. Ne učimo njegove putove samo u molitvenoj klijeti, iako je svatko tko uistinu poznaje Gospodina vrlo prisan s njim. Ne možete upoznati Božje putove bez da mnogo vremena provodite s njim u molitvi. Ali molitva mora uključivati i kvalitetno vrijeme u kome dopuštamo Bogu da nam bude Bog – stavljajući svaku potrebu i zahtjev u njegove ruke i ostavljajući ih ondje.