MOLITVA NEVJERE
Čuli ste za molitvu vjere. Vjerujem da je slika suprotna toj molitvi molitva temeljena na tijelu. Tu molitvu ja nazivam molitvom nevjere.
Želim vam postaviti jedno pitanje. Jeste li ikada čuli Gospodina kako vam kaže: "Prestani moliti, digni se s koljena"? Je li vam njegov Duh ikada zapovijedao: "Prestani plakati, obriši suze. Zašto si ničice preda mnom?"
Gospodin je upravo te riječi rekao Mojsiju: "Zašto zapomažete prema meni! – reče Jahve Mojsiju" (Izl 14,15). Doslovno hebrejsko značenje ovoga retka je: "Zašto vrištiš na mene? Zašto sve to glasno vikanje u moje uši?"
Zašto je Bog to rekao Mojsiju? Tu je bio jedan pobožan molitelj u krizi svoje vjere. Izraelce je gonio faraon i nije bilo mogućnosti bijega. Većina kršćana vjerojatno bi reagirala kao Mojsije. On se popeo na jedno osamljeno mjesto da bi bio nasamo s Gospodinom. Zatim je svoje srce izlio u molitvi.
Kad je Bog čuo Mojsija kako vrišti, rekao mu je: "Dosta!" Pismo ne govori jasno što je tada slijedilo. Ali u toj točki Bog je možda rekao: "Nemaš pravo mučiti se preda mnom, Mojsije. Tvoji vapaji su uvreda mojoj vjernosti. Već sam ti dao ozbiljno obećanje o izbavljenju. I dao sam ti specifične upute što učiniti. Prestani sad plakati."
Kad se suočimo sa svojim vlastitim krizama, možda sami sebe uvjeravamo: "Molitva je najvažnija stvar koju sad mogu činiti." Ali dolazi vrijeme kad nas Bog poziva na djelo, da po vjeri poslušamo njegovu Riječ. Tada nam neće dopustiti da se povučemo u pustinju na molitvu. To bi bila neposlušnost i svaka bi molitva bila prinijeta u nevjeri.
Molitva nevjere računa samo na Božju dobrotu. Ona ignorira strogost njegovih svetih sudova. Pavao piše: "Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju" (Rim 11,22). Apostol ovdje sa svrhom spominje dobrotu i strogost Božju u istom dahu. On govori da se jedno ne može odvajati od drugoga.
U Starom zavjetu Izaija je izjavio to ovako: "Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle" (Iz 59,1-3).
Ljubljeni, Bog se nije promijenio između Staroga i Novoga zavjeta. On je Bog ljubavi i milosti, kao što ističe Izaija. Ali on još uvijek mrzi grijeh jer je svet i pravedan. Zbog toga je rekao Izraelu: "Ne mogu vas čuti zbog vašega grijeha."
Promotrite riječi psalmista Davida: "Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene" (Ps 66,17-20).
Psalmist govori: "Vidio sam da je u mom srcu grijeh i odbio sam živjeti s njim. I tako sam otišao Gospodin da me očisti. Tada je čuo moju molitvu. Ali da sam zadržao svoj grijeh, Bog ne bi uslišio moj vapaj."
Želim vam postaviti jedno pitanje. Jeste li ikada čuli Gospodina kako vam kaže: "Prestani moliti, digni se s koljena"? Je li vam njegov Duh ikada zapovijedao: "Prestani plakati, obriši suze. Zašto si ničice preda mnom?"
Gospodin je upravo te riječi rekao Mojsiju: "Zašto zapomažete prema meni! – reče Jahve Mojsiju" (Izl 14,15). Doslovno hebrejsko značenje ovoga retka je: "Zašto vrištiš na mene? Zašto sve to glasno vikanje u moje uši?"
Zašto je Bog to rekao Mojsiju? Tu je bio jedan pobožan molitelj u krizi svoje vjere. Izraelce je gonio faraon i nije bilo mogućnosti bijega. Većina kršćana vjerojatno bi reagirala kao Mojsije. On se popeo na jedno osamljeno mjesto da bi bio nasamo s Gospodinom. Zatim je svoje srce izlio u molitvi.
Kad je Bog čuo Mojsija kako vrišti, rekao mu je: "Dosta!" Pismo ne govori jasno što je tada slijedilo. Ali u toj točki Bog je možda rekao: "Nemaš pravo mučiti se preda mnom, Mojsije. Tvoji vapaji su uvreda mojoj vjernosti. Već sam ti dao ozbiljno obećanje o izbavljenju. I dao sam ti specifične upute što učiniti. Prestani sad plakati."
Kad se suočimo sa svojim vlastitim krizama, možda sami sebe uvjeravamo: "Molitva je najvažnija stvar koju sad mogu činiti." Ali dolazi vrijeme kad nas Bog poziva na djelo, da po vjeri poslušamo njegovu Riječ. Tada nam neće dopustiti da se povučemo u pustinju na molitvu. To bi bila neposlušnost i svaka bi molitva bila prinijeta u nevjeri.
Molitva nevjere računa samo na Božju dobrotu. Ona ignorira strogost njegovih svetih sudova. Pavao piše: "Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju" (Rim 11,22). Apostol ovdje sa svrhom spominje dobrotu i strogost Božju u istom dahu. On govori da se jedno ne može odvajati od drugoga.
U Starom zavjetu Izaija je izjavio to ovako: "Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle" (Iz 59,1-3).
Ljubljeni, Bog se nije promijenio između Staroga i Novoga zavjeta. On je Bog ljubavi i milosti, kao što ističe Izaija. Ali on još uvijek mrzi grijeh jer je svet i pravedan. Zbog toga je rekao Izraelu: "Ne mogu vas čuti zbog vašega grijeha."
Promotrite riječi psalmista Davida: "Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene" (Ps 66,17-20).
Psalmist govori: "Vidio sam da je u mom srcu grijeh i odbio sam živjeti s njim. I tako sam otišao Gospodin da me očisti. Tada je čuo moju molitvu. Ali da sam zadržao svoj grijeh, Bog ne bi uslišio moj vapaj."