ponedjeljak, svibnja 08, 2017

POSLUŠNOST BOGU - Gary Wilkerson

Nismo svoji, nego njegovi! To započinje kad postanemo novo stvorenje u Kristu i više ne živimo za sebe. Naše svjedočanstvo postaje: "Jednom sam bio izbuljen, ali sada sam nađen. Podlažem mu svoj život neprestano."
U Ivanu 7 čitamo da Isus nije putovao izvan Galileje jer su Židovi tražili da ga ubiju. Međutim, približio se židovski Blagdan sjenica i njegova su braća htjela da pođe s njima u Judeju kako bi mogao biti prepoznat i dao se upoznati svijetu. Isus im je odgovorio: "Vi uziđite na ovaj blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se još nije ispunilo moje vrijeme" (Iv 7,8).
Ali zatim se u ovom prizoru u Isusovom životu dogodilo nešto neobično. Odmah sljedeći redak kaže: "Ali kad su njegova braća uzišla na blagdan, tada i on – ne javno, već kao tajno – uziđe" (Iv 7,10). Zašto je Isus rekao da neće ići, a onda odlučio poći? Očito je čuo Oca. Jedne minute rekao je svojoj braći: "Nije moje vrijeme", a onda mu je za dan ili čak sat, a možda i odmah, Otac rekao: "Ovo je pravo vrijeme, pravi čas. Idi!"
Ja često želim donositi vlastite odluke u životu umjesto da se podredim Božjim putovima. Pozvani smo osloniti se na njega, tražiti njegovo vodstvo, čekati da nas on vodi za glavne odluke u životu. Ali čineći tako, možemo misliti da je naš život sužen. Tokom godina, ja bih povremeno rekao ženi: "Ponekad bih volio da ne moram to provjeravati kod Boga." Zapravo sam zavidio onima koji se prijave za neki posao ako ga žele ili pokupe svoje stvari i jednostavno se odsele kad žele živjeti negdje drugdje.
Ne mislim da samo ja imam takve misli. Poslušnost Bogu i podlaganje našega života njegovoj volji i vodstvu je žrtva, ali blagodati su bezbrojne. Ako uskladimo naše srce s njegovim, to će nam dati snagu za sve.