OHRABRUJUĆA RIJEČ

Kad ja osobno trebam neku mjeru nade, želim razgovarati s nekim koga poznajem, nekim koji ima iskustvo podnošenja trpljenja i boli. Ne želim nekoga tko će mi ponuditi plitke fraze, kao: "Samo izdrži!" ili: "Samo se uzdaj u Boga!" Moja ispaćena duša ne može biti pokrenuta ili dotaknuta riječima puke ljudske samilosti.
Naprotiv, volio bih pola sata razgovarati s vjernikom koji mi je pisao kako mora gledati svoju ženu kako polagano umire od amiotrofične lateralne skleroze. Dok mi je taj čovjek opisivao dubinu svoje boli, rekao je: "Bog je dobar. On će me voditi do kraja."
Isto tako, volio bih razgovarati s kršćankom u Indoneziji koja godinama podnosi fizičku bol, prolazeći kroz jednu operaciju za drugom. Usprkos njezinoj neprestanoj kušnji, ona slavi Boga i daje mu slavu u svemu. Tu je netko tko ima i strpljenje i iskustvo u trpljenju koje stvara nadu.
Moju vjeru i nadu vrlo ohrabruju prijatelji koje poznajem koji su veterani duhovnog vojevanja. Svjedočio sam mnogim velikim nevoljama tih vjernih prijatelja i znam za njihovo sadašnje trpljenje, žalost i bol. Kad ih nazovem, pitam: "Kako si?" Znam odgovor i prije nego stigne i to mi donosi veliku nadu.
Oni ne daju lažne odgovore. Potpuno su iskreni kad kažu: "Davide, doista patim. Ponekad me bol svladava. Povremeno me tako boli da od boli plačem."
Ti sveti prolaze kroz vatru nevolje. Međutim, od njih uvijek dolazi ohrabrujuća riječ: "Bog će me provesti kroz to. Znam da je vjeran. Vjerujem mu. Znam da je sa mnom."