POSLJEDICE NEVJERE
"Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je … sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu" (Pnz 2,15.14). To je jedna od najsnažnijih riječi u čitavoj Bibliji u vezi s nevjerom.
Možda ćete reći: "Ali to nije riječ milosti. Bog se danas s nevjerom ne bavi tako oštro." Nije istina. Biblija kaže da danas, pod milošću, "bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6).
Ovaj grijeh nevjere ne može biti izoliran na jedan jedini slučaj u našem životu. On se prelijeva preko svega, kaljajući i onečišćujući svaki detalj našega života.
Izraelova sumnja nije bila ograničena samo na Božju sposobnost da pogubi njihove neprijatelje. Njihova sumnja prelila se na njihovu vjeru za svakodnevne potrebe. Sumnjali su u Božju sposobnost da će zaštititi njihovu djecu. Sumnjali su da će ih odvesti u obećanu zemlju. Sumnjali su čak je li s njima. Zbog toga im je Bog rekao: "A vi se okrenite i zaputite u pustinju … jer ja nisam među vama" (Pnz 1,40.42).
Ako imamo nevjeru u jednom području, ona se širi na svako područje, onečišćujući cijelo naše srce. Možemo vjerovati Bogu za određene stvari, kao što je da nas je spasio po vjeri, da je svemoćan, da njegov Duh prebiva u nama. No vjerujemo li mu za našu budućnost? Vjerujemo li mu da će se pobrinuti za naše zdravlje i financije, da će nam dati pobjedu nad grijehom?
Nevjera vodi do grijeha uobraženosti. Uobraženost je usuditi se misliti da vi znate što je ispravno. To je drskost koja kaže: "Ja znam put" i onda radi po svome.
Tu je još jedan grijeh koji je Izrael počinio u svojoj nevjeri. Kad im je Bog rekao da se vrate u pustinju, nisu htjeli poslušati. Umjesto toga, došli su k Mojsiju i rekli: "Dobro, sagriješili smo. Shvatili smo to sad. Spremni smo poslušati Božju zapovijed da idemo protiv neprijatelja." I uzeli su stvari u svoje ruke.
Mnogi sumnjičavi vjernici čine tragičnu pogrešku na jedan značajan način: kad iznevjere u stvari vjere, okrenu se tijelu i čine što misle da se mora učiniti, nastavljajući u svojoj vlastitoj mudrosti i umješnosti. Vjera se uvijek odupire djelovati u strahu i čeka na Boga da on radi. Vjera nikada nije voljna učiniti nešto idući ispred Boga.
Možda ćete reći: "Ali to nije riječ milosti. Bog se danas s nevjerom ne bavi tako oštro." Nije istina. Biblija kaže da danas, pod milošću, "bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6).
Ovaj grijeh nevjere ne može biti izoliran na jedan jedini slučaj u našem životu. On se prelijeva preko svega, kaljajući i onečišćujući svaki detalj našega života.
Izraelova sumnja nije bila ograničena samo na Božju sposobnost da pogubi njihove neprijatelje. Njihova sumnja prelila se na njihovu vjeru za svakodnevne potrebe. Sumnjali su u Božju sposobnost da će zaštititi njihovu djecu. Sumnjali su da će ih odvesti u obećanu zemlju. Sumnjali su čak je li s njima. Zbog toga im je Bog rekao: "A vi se okrenite i zaputite u pustinju … jer ja nisam među vama" (Pnz 1,40.42).
Ako imamo nevjeru u jednom području, ona se širi na svako područje, onečišćujući cijelo naše srce. Možemo vjerovati Bogu za određene stvari, kao što je da nas je spasio po vjeri, da je svemoćan, da njegov Duh prebiva u nama. No vjerujemo li mu za našu budućnost? Vjerujemo li mu da će se pobrinuti za naše zdravlje i financije, da će nam dati pobjedu nad grijehom?
Nevjera vodi do grijeha uobraženosti. Uobraženost je usuditi se misliti da vi znate što je ispravno. To je drskost koja kaže: "Ja znam put" i onda radi po svome.
Tu je još jedan grijeh koji je Izrael počinio u svojoj nevjeri. Kad im je Bog rekao da se vrate u pustinju, nisu htjeli poslušati. Umjesto toga, došli su k Mojsiju i rekli: "Dobro, sagriješili smo. Shvatili smo to sad. Spremni smo poslušati Božju zapovijed da idemo protiv neprijatelja." I uzeli su stvari u svoje ruke.
Mnogi sumnjičavi vjernici čine tragičnu pogrešku na jedan značajan način: kad iznevjere u stvari vjere, okrenu se tijelu i čine što misle da se mora učiniti, nastavljajući u svojoj vlastitoj mudrosti i umješnosti. Vjera se uvijek odupire djelovati u strahu i čeka na Boga da on radi. Vjera nikada nije voljna učiniti nešto idući ispred Boga.