HOĆE LI NAĆI VJERE NA ZEMLJI?

Isus je došao kao prorok i čudotvorac svome vlastitom domu Izraelu. Međutim, "zbog njihove nevjere tu ne učini mnogo čudesa" (Mt 13,58). Kakva nevjerojatna izjava! Nevjera je ograničila čak i Kristovu silu.

Vidimo i druge tragične rezultate nevjere kroz Novi zavjet. Učenici nisu mogli izbaciti demona iz djeteta zbog svoje nevjere – i Isus ih je ukorio za to (vidi Mt 17,14,21). Nakon uskrsnuća, Krist je ponovno bio šokiran njihovom nevjerom: "Prekori ih zbog njihove nevjere i okorjelosti srca" (Mk 16,14). Štoviše, Pavao kaže za Židove: "Njih je odlomila nevjera" (Rim 11,20).

Zašto Bog tako oštro kažnjava nevjeru u Novom zavjetu? Jer su vjernici danas primili nešto o čemu starozavjetni sveti nisu mogli ni sanjati. Bog nas je blagoslovio svojih Svetim Duhom. Pod Starim savezom vjernike je samo povremeno pohodio Duh Božji; morali su poći u hram kako bi iskusili Gospodnju nazočnost. A danas Bog čini svoje prebivalište u svom narodu. Mi smo njegov hram i njegova nazočnost je u svakom vjerniku.

U Starom zavjetu Abrahama je povremeno pohodio anđeo ili je primio riječ od Boga. On je vjerovao da je Bog moguć učiniti sve što mu je zajamčio i "nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje" (Rim 4,20). Međutim, danas je Isus nama na raspolaganju tijekom cijeloga dana. Mi ga možemo prizivati čitav naš život i znamo da će odgovoriti. On nas poziva da hrabro dođemo do njegova prijestolja i iznesemo svoje molitve. I daje nam utjehu i vodstvo po Duhu Svetom.

Međutim, unatoč tim blagoslovima, još uvijek sumnjamo u Boga u vrijeme naših teških kušnji. Isus kori takvu nevjeru govoreći: "Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vape prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kažem vam, brzo će ih obraniti. Ali, hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći pouzdanja na zemlji?" (Lk 18,7-8). Ako bi se Krist danas vratio, bi li našao vjeru u vama?