KALEB

Kaleb, čije ime znači silovit, odvažnost, slika je čovjeka koji se oslanja na Gospodina! Kaleb je bio nerazdvojen s Jošuom i predstavlja onoga koji neprestano hoda s Gospodinom kroz sve nedaće života.

Kaleb se pridružio uhodama s onu stranu Jordana, gdje ga je Duh Sveti odvukao do Hebrona – "mjesta smrti". Tamo su bili pokopani Abraham i Sara, kao i Izak, Jakov i patrijarsi, a godinama kasnije, tamo je započelo i Davidovo kraljevstvo. Sa strahopoštovanjem se Kaleb penjao na tu svetu planinu i vjera je preplavila njegovu dušu. Od tog vremena, cijenio je to posvećeno mjesto i htio je Hebron u svoj posjed.

Za Kaleba je rečeno da je "u potpunosti slijedio Gospodina i bio mu poslušan" (Br 14,14). Do samog kraja nije se pokolebao i sa osamdeset pet godina mogao je posvjedočiti: "Ali sam ja i danas snažan, kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim" (Jš 14,11).

Kaleb je svoju najveću bitku vodio u starosti,! "Daj mi sada ovo gorje (Hebron) …" (Jš 14,12). "Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu … Hebron u baštinu" (Još 14,13). "Hebron je pripao u baštinu Kalebu … jer je vršio volju Jahve" (Jš 14,14).

Ovo je veličanstvena poruka: Nije dovoljno umrijeti grijehu – jednom u prošlosti ući u puninu. Potrebno je rasti u Gospodinu do kraja i sačuvati svoju duhovnu silu i snagu bez kolebanja. "Potpuno slijediti Gospodina" sve do starosti!

Hebron – Kalebova baština – znači društvo povezanih! Povezanih s čime? Sa smrću. Ne samo sa smrću grijehu u Jordanu, nego i sa životom na mjestu smrti. Životom s onima koji su povezani sa smrću i uskrsnućem Isusa Krista! "Daj mi ovo gorje", molio je Kaleb. Drugim riječima: "Daj mi takav način života da umrem svome ja!" Upravo tamo gdje je Abraham podigao oltar da žrtvuje svoga sina, htjeli su Kaleb i njegovo pleme živjeti, neprestano povezani s oltarom žive žrtve.

Upravo je ta pripadnost čitavoga Kalebovog srca proizvela svetu vatru za Boga u njegovoj djeci. Dok su se djeca dva i pol plemena okrenula i prihvatila svijet i njegovo idolopoklonstvo, Kalebova je obitelj jačala u Gospodinu.

Božja želja za sve nas je da dođemo na mjesto počinka, radosti i mira u Duhu Svetom. To zahtijeva da ga slijedimo "svim srcem svojim … svom snagom svojom" do samoga kraja (Mk 12,30).