DA GA MOGU UPOZNATI
Bog je dao Mojsiju strahovit nalog: "Idi, putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima. Pred tobom ću poslati anđela … Ja s vama neću poći – jer ste narod tvrde šije – da vas putem ne istrijebim" (Izl 33,1-3).
Narod Božji izletio je potpuno iz kontrole zbog požude i idolopoklonstva (Izl 32,25). Zlato je postalo njihov bog. Željeli su plesati, igrati i slijediti svoje požudne apetite. Jedino su se Levijevi sinovi digli u obranu svetosti Božje.
A onda je slijedilo strašno otkrivenje da se Gospodin maknuo od njih; otišao je da ih ne bi pogubio. No ipak im je bilo zapovjeđeno da idu dalje i zatraže svoju baštinu. Bog je rekao: "Dat ću vam što sam vam obećao." Mogli su tražiti sva svoja prava i njegovu zaštitu, ali ne njegovu nazočnost.
Danas vidimo žalostan prizor mnogih iz naroda Božjeg koji idu dalje u svom vjerskom hodu za obećanim pravima, hvaleći se anđeoskom pomoći protiv neprijatelja, ali nemaju svete, strahovite, osvjedočavajuće nazočnosti Krista u sebi.
Što bi moglo biti gore nego čuti Gospodina kako im zapovijeda da idu do zemlje kojom teku mlijeko i med, a onda im reći da on neće poći s njima (vidi Izl 33,3)? Bog im je rekao: "Vi ste jogunast narod. Ako bih pošao s vama samo na trenutak, uništio bih vas" (vidi Izl 33,5).
Mojsije je htio nešto više nego zemlju kojom teku mlijeko i med. On je želio znati i iskusiti nazočnost Gospodnju. Molio je: "Rekao si mi: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove, da te shvatim i da i dalje uživam tvoju blagonaklonost" (Izl 33,12-13).
Nije čudo da je ovaj dragocjen sluga Božji osvjedočio svoju generaciju! Nije čudo da je na njegovu licu bilo toliko slave. On je samo htio upoznati Gospodina. Jedina naklonost koju je on htio bila je nazočnost Gospodnja. Tako je bilo i s Pavlom, čije je srce vapilo: "O, da mogu upoznati Njega" (vidi Fil 3,10).
Narod Božji izletio je potpuno iz kontrole zbog požude i idolopoklonstva (Izl 32,25). Zlato je postalo njihov bog. Željeli su plesati, igrati i slijediti svoje požudne apetite. Jedino su se Levijevi sinovi digli u obranu svetosti Božje.
A onda je slijedilo strašno otkrivenje da se Gospodin maknuo od njih; otišao je da ih ne bi pogubio. No ipak im je bilo zapovjeđeno da idu dalje i zatraže svoju baštinu. Bog je rekao: "Dat ću vam što sam vam obećao." Mogli su tražiti sva svoja prava i njegovu zaštitu, ali ne njegovu nazočnost.
Danas vidimo žalostan prizor mnogih iz naroda Božjeg koji idu dalje u svom vjerskom hodu za obećanim pravima, hvaleći se anđeoskom pomoći protiv neprijatelja, ali nemaju svete, strahovite, osvjedočavajuće nazočnosti Krista u sebi.
Što bi moglo biti gore nego čuti Gospodina kako im zapovijeda da idu do zemlje kojom teku mlijeko i med, a onda im reći da on neće poći s njima (vidi Izl 33,3)? Bog im je rekao: "Vi ste jogunast narod. Ako bih pošao s vama samo na trenutak, uništio bih vas" (vidi Izl 33,5).
Mojsije je htio nešto više nego zemlju kojom teku mlijeko i med. On je želio znati i iskusiti nazočnost Gospodnju. Molio je: "Rekao si mi: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove, da te shvatim i da i dalje uživam tvoju blagonaklonost" (Izl 33,12-13).
Nije čudo da je ovaj dragocjen sluga Božji osvjedočio svoju generaciju! Nije čudo da je na njegovu licu bilo toliko slave. On je samo htio upoznati Gospodina. Jedina naklonost koju je on htio bila je nazočnost Gospodnja. Tako je bilo i s Pavlom, čije je srce vapilo: "O, da mogu upoznati Njega" (vidi Fil 3,10).