ČEKANJE NA GOSPODINA
Đavao ima strategiju kako da prevari vjernike te ih navede da posumnjaju u vjernost Božju u odgovaranju na molitvu. Sotona bi htio da povjerujemo kako je Bog začepio uši na naš vapaj i ostavio nas da sami rješavamo stvari.
Vjerujem da je danas najveća tragedija u crkvi Isusa Krista ta što tako malo ljudi vjeruje u snagu i učinkovitost molitve. Bez namjere da bogohule, mnogi od naroda Božjeg mogu se sad čuti kako prigovaraju: "Molim, ali ne dobivam odgovora. Molim tako dugo, tako snažno, ali bez ikakva rezultata. Sve što želim vidjeti jest mali dokaz da se stvari mijenjaju. Stvari idu dalje kao i obično, ništa se ne događa. Kako dugo moram čekati?" Oni više ne odlaze u tajnu klijet molitve jer su uvjereni da su njihove molbe, rođene u molitvi, pred prijestoljem podbacile. Drugi su uvjereni da jedino ljudi poput Daniela, Davida i Ilije mogu svojim molitvama prodrijeti do Boga.
U svoj iskrenosti, mnogi sveti Božji bore se s ovim mislima: "Ako je Božje uho otvoreno za moju molitvu, a ja revno molim, zašto je tako malo dokaza da odgovara?" Postoji li neka određena molitva koju ste molili dugo, dugo vremena i još uvijek nije odgovorena? Jesu li već godine prošle i još uvijek čekate, nadajući se i pitajući?
Budimo pažljivi da ne optužimo Boga, kao Job, da je lijen i da ne vodi brigu o našim potrebama i molbama. Job je prigovorio: "K tebi vapim, ali ti ne odgovaraš; stojim, ali ti na me ne gledaš" (Job 30,20).
Jobova vizija Božje vjernosti bila je zamračena njegovim poteškoćama. Završio je optužujući Boga da ga je zaboravio i Bog ga je glasno ukorio za to.
Vrijeme je da mi kršćani bacimo iskren pogled na razloge zašto su naše molitve zatajile. Možda smo krivi optužujući Boga za zanemarivanje, dok je sve vrijeme zapravo odgovorno naše vlastito ponašanje.
"Čekaj na Gospoda i drži se puta njegova, on će te uzvisiti te ćeš baštiniti zemlju" (Ps 37,34).
Vjerujem da je danas najveća tragedija u crkvi Isusa Krista ta što tako malo ljudi vjeruje u snagu i učinkovitost molitve. Bez namjere da bogohule, mnogi od naroda Božjeg mogu se sad čuti kako prigovaraju: "Molim, ali ne dobivam odgovora. Molim tako dugo, tako snažno, ali bez ikakva rezultata. Sve što želim vidjeti jest mali dokaz da se stvari mijenjaju. Stvari idu dalje kao i obično, ništa se ne događa. Kako dugo moram čekati?" Oni više ne odlaze u tajnu klijet molitve jer su uvjereni da su njihove molbe, rođene u molitvi, pred prijestoljem podbacile. Drugi su uvjereni da jedino ljudi poput Daniela, Davida i Ilije mogu svojim molitvama prodrijeti do Boga.
U svoj iskrenosti, mnogi sveti Božji bore se s ovim mislima: "Ako je Božje uho otvoreno za moju molitvu, a ja revno molim, zašto je tako malo dokaza da odgovara?" Postoji li neka određena molitva koju ste molili dugo, dugo vremena i još uvijek nije odgovorena? Jesu li već godine prošle i još uvijek čekate, nadajući se i pitajući?
Budimo pažljivi da ne optužimo Boga, kao Job, da je lijen i da ne vodi brigu o našim potrebama i molbama. Job je prigovorio: "K tebi vapim, ali ti ne odgovaraš; stojim, ali ti na me ne gledaš" (Job 30,20).
Jobova vizija Božje vjernosti bila je zamračena njegovim poteškoćama. Završio je optužujući Boga da ga je zaboravio i Bog ga je glasno ukorio za to.
Vrijeme je da mi kršćani bacimo iskren pogled na razloge zašto su naše molitve zatajile. Možda smo krivi optužujući Boga za zanemarivanje, dok je sve vrijeme zapravo odgovorno naše vlastito ponašanje.
"Čekaj na Gospoda i drži se puta njegova, on će te uzvisiti te ćeš baštiniti zemlju" (Ps 37,34).