MIR I GIGURNOST

Jedna je stvar koje se bojim više od svega, a to je da ne odlutam od Krista. Zadrhtim na pomisao da se ulijenim i da postanem duhovno nemaran, da me uhvati u nemoljenje i da danima živim bez Riječi Božje. Na svojim putovanjima oko svijeta bio sam svjedok "duhovnog tsunamija" zloga lutanja. Čitave denominacije zahvatili su valovi toga tsunamija ostavljajući u svojim vodenim brazdama ostatke mrtvila i ravnodušnosti. Biblija jasno upozorava da i da odani vjernici mogu odlutati od Krista.


Kršćanin koji ide za "mirom i sigurnošću pod svaku cijenu" te ustraje samo na spasenju plaća visoku duhovnu cijenu. Kako se, dakle, pazimo da ne odlutamo od Krista i da ne zanemarimo "tako veliko spasenje"? Pavao nam kaže kako: "Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj" (Heb 2,1).


Boga ne zanima naše "brzo čitanje" njegove Riječi. Ako pročitamo mnogo poglavlja na dan ili ako nastojimo brzo proći kroz Bibliju, to nam može dati dobar osjećaj da smo nešto obavili, ali ono što je važnije jest da ono što čitamo "čujemo" duhovnim ušima i da razmišljamo o tome tako da se to može "čuti" i u našem srcu.


Za Pavla biti postojan u Riječi Božjoj nije bila mala stvar. On s ljubavlju upozorava: "Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj" (Heb 2,1). Isto tako kaže: "Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite! Ili ne poznajete sebe – ta Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima" (2 Kor 13,4-5).


Pavao ne misli reći da su ti vjernici nevaljani. Naprotiv, on ih potiče: "Kao ljubitelji Krista, ispitajte sami sebe. Napravite duhovnu inventuru. Dovoljno znate o svom hodanju s Isusom da znate da vas ljubi, da se nije okrenuo od vas i da ste spašeni. Ali zapitajte sami sebe kakav je vaš odnos s Kristom? Čuvate li ga sa svom revnošću? Oslanjate li se na Krista u svoja teška vremena?"


Možda u svom životu vidite lagano skretanje s puta, sklonost da zadrijemate. Znate da molite sve manje i manje. I vaše hodanje s Gospodinom nije kao što bi trebalo biti.


"Mi smo uistinu postali i jesno sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka" (Heb 3,14).