ON ĆE NAS IZBAVITI
Čak ni pobožan, posvećen apostol Pavao nije bio imun na razdoblja obeshrabrenja. Pisao je Korinćanima: "… nevolja što nas zadesi u Aziji … opteretila nas je preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8).
Grčka riječ koju Pavao u ovom retku koristi za izgubiti nadu daje tumačenje: "Nismo to mogli razumjeti; očajavali smo sve do smrti." Ukratko, on kaže: "Čeznuli smo za smrću, jer nismo mogli razumjeti kroz što prolazimo. Bili smo pritisnuti iznad onoga što smo mogli izdržati."
Teško je zamisliti da te riječi dolaze od Pavla. Tko se više uzdao u Boga nego ovaj neustrašiv apostol? Tko je postio i molio više od Pavla? Tko je imao toliko odgovorenih molitava? No na njega je došao trenutak beznađa kakav nikada nije iskusio. Što je to bilo?
Neki biblijski komentatori vjeruju da je to bio spoj više kušnji. Među njima bila je duboka duševna patnja izazvana od ljudi koje je Pavao volio, a koji su se okrenuli protiv njega. Ti bliski prijatelji nisu ga samo napustili, nego su širili i laži o njemu. Klevetali su njegovo ime. Uz to, pao je vrlo nisko silovitom bolešću. Ne samo jednom doživio je brodolom; protiv njega kovale su se urote, s ciljem da mu se oduzme život. A na sve to, on se tjeskobno brinuo za mnoge crkve.
Ovo se sve čini preteškim za jednog čovjeka. No i kad se sve to stavi zajedno, sve te stvari još uvijek ne objašnjavaju dubok očaj koji je osjećao. Napisao je: "Pao sam u takvu agoniju da sam mislio kako neću preživjeti. Mislio sam da će me to ubiti."
Dakako, bio je izbavljen. Izašao je pobjedonosno. Ali nikada nije zaboravio strašan čas očaja.
"On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi" (2 Kor 1,10). Rekao je: "Bog nas je spasio i on će nas ponovno spasiti. Svoje smo povjerenje stavili u njega i on će nas izbaviti."
Grčka riječ koju Pavao u ovom retku koristi za izgubiti nadu daje tumačenje: "Nismo to mogli razumjeti; očajavali smo sve do smrti." Ukratko, on kaže: "Čeznuli smo za smrću, jer nismo mogli razumjeti kroz što prolazimo. Bili smo pritisnuti iznad onoga što smo mogli izdržati."
Teško je zamisliti da te riječi dolaze od Pavla. Tko se više uzdao u Boga nego ovaj neustrašiv apostol? Tko je postio i molio više od Pavla? Tko je imao toliko odgovorenih molitava? No na njega je došao trenutak beznađa kakav nikada nije iskusio. Što je to bilo?
Neki biblijski komentatori vjeruju da je to bio spoj više kušnji. Među njima bila je duboka duševna patnja izazvana od ljudi koje je Pavao volio, a koji su se okrenuli protiv njega. Ti bliski prijatelji nisu ga samo napustili, nego su širili i laži o njemu. Klevetali su njegovo ime. Uz to, pao je vrlo nisko silovitom bolešću. Ne samo jednom doživio je brodolom; protiv njega kovale su se urote, s ciljem da mu se oduzme život. A na sve to, on se tjeskobno brinuo za mnoge crkve.
Ovo se sve čini preteškim za jednog čovjeka. No i kad se sve to stavi zajedno, sve te stvari još uvijek ne objašnjavaju dubok očaj koji je osjećao. Napisao je: "Pao sam u takvu agoniju da sam mislio kako neću preživjeti. Mislio sam da će me to ubiti."
Dakako, bio je izbavljen. Izašao je pobjedonosno. Ali nikada nije zaboravio strašan čas očaja.
"On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi" (2 Kor 1,10). Rekao je: "Bog nas je spasio i on će nas ponovno spasiti. Svoje smo povjerenje stavili u njega i on će nas izbaviti."