ŠTETA UZROKOVANA NEVJEROM
Mi mislimo da kad podbacimo vjerovati Boga u našim dnevnim situacijama, štetimo samo sami sebi. I mislimo da smo jednostavno izgubili priliku dobiti njegove blagoslove. Ali to nije čitava priča. Prije svega, mi zadajemo bol i ljutimo našega blagoslovljenog Gospodina. On upozorava: "Ako se ne pouzdaš u mene, otvrdnut ćeš srce."
Čitamo u Hebrejima: "Ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji, gdje su me očevi vaši izazivali stavljajući me u kušnju, i to pošto su četrdeset godina gledali djela moja! Zato se rasrdih na taj naraštaj i rekoh: Uvijek lutaju srcem svojim. I ne priznaše putova mojih, stoga se zakleh u srdžbi svojoj: Ne, neće ući u počinak moj" (Heb 3,8-11).
Koji je bio razlog što narod Božji nije uspio ući u njegov počinak? Je li to bilo zbog preljuba, gramzljivosti, pijanstva? Ne, nego samo zbog nevjere. Bila je to nacija koja je četrdeset godina bila izložena čudima, nadnaravnim djelima koja je Bog činio za njih. Nijedan drugi narod na zemlji Bog nije toliko ljubio niti se tako nježno brinuo za njega. Primali su otkrivenje za otkrivenjem dobrote i strogosti Gospodnje. Redovno su slušali svježu riječ koju je propovijedao Mojsije, njihov vođa prorok.
Ali nikada nisu spojili riječ s vjerom. Zbog toga im to što su je čuli nije bilo ni od kakve koristi. Usred svih onih blagoslova, još uvijek nisu vjerovali Bogu da je vjeran. I s vremenom se u njih uvukla nevjera. Od te točke, njihovo pustinjsko putovanje prekrila je tama.
Nevjera je korijen uzroka iza svakog otvrdnuća srca. Hebrejima pita: "A na koje je bio srdit četrdeset godina? Zar ne na one koji su sagriješili i kojih su tjelesa pala na zemlju?" (Heb 3,17). Grčka riječ za srditi ovdje znači ljutnja, vrijeđanje, bijes. Jednostavno rečeno, nevjera naroda zapalila je Božji bijes protiv njih. Štoviše, otvrdnula ih je i uvela u neprestanu nevjeru: "Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga … da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha" (Heb 3,12-13).
Nevjera je majka svih grijeha. Bio je to prvi grijeh počinjen u edenskom vrtu i on je korijen sve gorčine, pobune i hladnoće. Zbog toga Hebrejima 3 govori vjernicima: "Pazite, braćo!" Pisac zaključuje ovim hladnim riječima: "A kojima se zakle da neće ući u počinak njegov, ako ne onima koji nisu vjerovali? I tako vidimo da nisu mogli ući zbog svoje nevjere" (Heb 3,18-19).
Čitamo u Hebrejima: "Ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji, gdje su me očevi vaši izazivali stavljajući me u kušnju, i to pošto su četrdeset godina gledali djela moja! Zato se rasrdih na taj naraštaj i rekoh: Uvijek lutaju srcem svojim. I ne priznaše putova mojih, stoga se zakleh u srdžbi svojoj: Ne, neće ući u počinak moj" (Heb 3,8-11).
Koji je bio razlog što narod Božji nije uspio ući u njegov počinak? Je li to bilo zbog preljuba, gramzljivosti, pijanstva? Ne, nego samo zbog nevjere. Bila je to nacija koja je četrdeset godina bila izložena čudima, nadnaravnim djelima koja je Bog činio za njih. Nijedan drugi narod na zemlji Bog nije toliko ljubio niti se tako nježno brinuo za njega. Primali su otkrivenje za otkrivenjem dobrote i strogosti Gospodnje. Redovno su slušali svježu riječ koju je propovijedao Mojsije, njihov vođa prorok.
Ali nikada nisu spojili riječ s vjerom. Zbog toga im to što su je čuli nije bilo ni od kakve koristi. Usred svih onih blagoslova, još uvijek nisu vjerovali Bogu da je vjeran. I s vremenom se u njih uvukla nevjera. Od te točke, njihovo pustinjsko putovanje prekrila je tama.
Nevjera je korijen uzroka iza svakog otvrdnuća srca. Hebrejima pita: "A na koje je bio srdit četrdeset godina? Zar ne na one koji su sagriješili i kojih su tjelesa pala na zemlju?" (Heb 3,17). Grčka riječ za srditi ovdje znači ljutnja, vrijeđanje, bijes. Jednostavno rečeno, nevjera naroda zapalila je Božji bijes protiv njih. Štoviše, otvrdnula ih je i uvela u neprestanu nevjeru: "Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga … da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha" (Heb 3,12-13).
Nevjera je majka svih grijeha. Bio je to prvi grijeh počinjen u edenskom vrtu i on je korijen sve gorčine, pobune i hladnoće. Zbog toga Hebrejima 3 govori vjernicima: "Pazite, braćo!" Pisac zaključuje ovim hladnim riječima: "A kojima se zakle da neće ući u počinak njegov, ako ne onima koji nisu vjerovali? I tako vidimo da nisu mogli ući zbog svoje nevjere" (Heb 3,18-19).