ZANEMARIVANJE RIJEČI BOŽJE

Siguran sam da je Jošafat bio uvjeren kako postupa ispravno kad se obvezao pridružiti Ahabu u ratu. Zapravo, Pismo kaže: "Jošafat još reče kralju izraelskom: 'De posavjetuj se prije s Jahvom'" (2 Ljet 18,4). Rekao je: "Hajdemo po pitanju te stvari tražiti savjet Gospodnji. Ništa nećemo raditi dok ne čujemo riječ od njega!"

Bog je Jošafatu i Ahabu dao jasnu riječ, ne ostavljajući nikakvu sumnju u vezi s tim što on misli o čitavoj toj stvari: "Ovo je propast! Idete na vlastiti rizik. Na bojnom polju ne čeka vas ništa nego smrt i poraz" (vidi 2 Ljet 18,16).

U toj točki, Jošafat kao da je bio voljan poslušati istinsku proročku riječ i učiniti sve što mu je Bog rekao. Međutim, poznavatelji Biblije stoljećima se čude zbog onoga što se zatim dogodilo: kad je došla jasna riječ, Jošafat ju je zanemario!

Ljubljeni, koliko god želite možete se hvaliti kako ljubite Boga i kako mu želite biti poslušni. Ali ako ne raskinete s nepoštenjem bezbožnih prijatelja i ne zatražite moć rasuđivanja Duha Svetog, završit ćete zanemarujući Riječ Božju.

Možete se pridružiti svom prijatelju u njegovu ratu, ali kad dođe kritičan trenutak, predat će vas neprijatelju. To je upravo ono što se dogodilo Jošafatu kad je pošao u rat s Ahabom. Ovaj pokvaren kralj smjestio je Jošafatu da bude ubijen; rekao mu je da odjene njegovu kraljevstvu odjeću, dok se on sam odjenuo kao vojnik. Na taj će način, razmišljao je Ahab, neprijatelj poći za Jošafatom, umjesto za njim.

Ironično, ali Ahab je bio ubijen strelicom koja ga je probola kroz majušni otvor na njegovoj bojnoj opremi. A Jošafat je iznenada bio opkoljen neprijateljskim vojnicima, koji su bili spremni sasjeći ga. Kralj je znao da se suočio sa smrću te je povikao Bogu za pomoć. Pismo nam kaže da "mu Jahve pomože i odvrati ih od njega" (2 Ljet 18,31).

Rat je bila katastrofa. Izraelska vojska zbunjeno je pobjegla poput ovaca bez pastira. Jošafat se povukao u Jeruzalem, njegov prijatelj Ahab bio je mrtav, a njegova vojska poražena. Samo milošću Božjom izbjegao je smrt!

Mogu zamisliti misli koje su jurile Jošafatovim umom dok je hitao u Jeruzalem: "O, Bože, hvala ti jer si me izbavio! Sad vidim opasnost hodanja s bezbožnim prijateljem. Nikada više, Gospodine! Ne želim više biti dio toga svjetovnog sustava. Sad je gotovo sa svime time!"