OSNAŽENI NJEGOVOM MILOŠĆU by Gary Wilkerson
Milost Božja treba prekriti sve što god nas on poziva činiti. Pogledajte je li ove riječi opisuju vaše hodanje s Gospodinom: opterećen, pod stresom, potišten, mentalno iscrpljen, izmučen. Sve to dolazi kad god udvostručujemo naša tjelesna nastojanja da ugodimo Bogu. To su jasni znaci da je na djelu zakon, a ne milost Božja.
Sloboda koju je Krist zadobio za nas na križu nije samo dobra vijest za izgubljene, nego je ona dobra vijest i za svakog vjernika. Međutim, mnogi nastavljaju živjeti pod oblakom misleći da nisu Bogu kvalitetan sin ili kvalitetna kći. Oni misle da ih on ljubi jer mora. Evanđelja nam govore drukčije. Isus je pozvao dvanaestoricu grešnih, nesavršenih učenika k sebi, jer je htio njihovo prijateljstvo: "Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što namjerava činiti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca" (Iv 15,15).
Isus je odabrao podijeliti duboke želje Očev srca sa ovim prijateljima. To je učinio i s vama kad ste ga odabrali slijediti. Dakle, kad odlazite k njemu u molitvi ili idete u crkvu, njegov stav nije: "Ne valjda opet ti!" Istina je obrnuta! On želi biti s vama, sjediti uz vas, biti vam prijatelj, jer mu je zapravo ugodno s vama.
Možda mislite: "Kako to može biti? Ništa što vidim u svom životu najvjerojatnije ne ugađa Gospodinu." Zbog toga nam Pismo kaže: "Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Nije moguće da itko dugo živi po zakonu. Možemo sami sebi govoriti: "Sutra ću uspjeti. Samo moram ponovno skupiti snagu", ali nećemo uspjeti. Konačno će nas svladati nemoguć teret te ćemo doći do kraja samih sebe. Na kraju svih naših vlastitih nastojanja čeka nas Isus. Jedino u njemu nalazimo istinsku slobodu.
Sloboda koju je Krist zadobio za nas na križu nije samo dobra vijest za izgubljene, nego je ona dobra vijest i za svakog vjernika. Međutim, mnogi nastavljaju živjeti pod oblakom misleći da nisu Bogu kvalitetan sin ili kvalitetna kći. Oni misle da ih on ljubi jer mora. Evanđelja nam govore drukčije. Isus je pozvao dvanaestoricu grešnih, nesavršenih učenika k sebi, jer je htio njihovo prijateljstvo: "Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što namjerava činiti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca" (Iv 15,15).
Isus je odabrao podijeliti duboke želje Očev srca sa ovim prijateljima. To je učinio i s vama kad ste ga odabrali slijediti. Dakle, kad odlazite k njemu u molitvi ili idete u crkvu, njegov stav nije: "Ne valjda opet ti!" Istina je obrnuta! On želi biti s vama, sjediti uz vas, biti vam prijatelj, jer mu je zapravo ugodno s vama.
Možda mislite: "Kako to može biti? Ništa što vidim u svom životu najvjerojatnije ne ugađa Gospodinu." Zbog toga nam Pismo kaže: "Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Nije moguće da itko dugo živi po zakonu. Možemo sami sebi govoriti: "Sutra ću uspjeti. Samo moram ponovno skupiti snagu", ali nećemo uspjeti. Konačno će nas svladati nemoguć teret te ćemo doći do kraja samih sebe. Na kraju svih naših vlastitih nastojanja čeka nas Isus. Jedino u njemu nalazimo istinsku slobodu.