ODBAČENE MOLITVE

Mi nemamo pravo moliti nasumce, što god naši sebični umovi smisle, niti nam je dozvoljeno doći u njegovu nazočnost i dati si oduška našim glupavim zamislima i besmislenim nabrajanjima. Ako bi Bog "potpisao" sve naše molbe bez razmišljanja, na kraju bi ostao bez svoje slave.

Postoji zakon molitve, zakon koji želi iskorijeniti egoistične molitve, a u isto vrijeme i omogućiti iskrenim moliteljima da traže s pouzdanjem. Drugim riječima, moliti možemo što god hoćemo, sve dok je to njegova volja.

"Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili" (1 Iv 4,14-15).

Učenici nisu molili prema volji Božjoj kad su molili s osvetoljubivošću. Molili su ovako: "'Hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?' A Isus, okrenuvši se, prekori ih i reče: 'Ne znate vi kakva ste duha'" (Lk 9,54-55).

Job je u svojoj žalosti vruće molio Boga da mu uzme život. Što bi bilo da je Bog odgovorio na njegovu molitvu? Takva molitva bila je u suprotnosti s voljom Božjom. Riječ upozorava: "Ne nagli ustima svojim i neka se srce tvoje ne požuri izraziti riječ pred Bogom" (Prop 5,2).

Daniel je molio na pravi način. Prvo, otišao je u Pismo i istražio um Božji. Zatim, nakon što je primio jasnu uputu i bio siguran u volji Božju, potrčao je k prijestolju Božjem sa silnim uvjerenjem: "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se" (Dn 9,3).

Mi znamo previše o onome što mi želimo i premalo o onome što Bog želi. Kad nisu prema njegovoj volji, naše molitve su odbačene.