BAVLJENJE SUMNJOM
Ako se ne pozabavite svojim sumnjama, bit ćete predani duhu mrmljanja i prigovaranja. Na taj način živjet ćete i na taj način umrijet ćete. Vaše sumnje ne mogu se potisnuti, one moraju biti iščupane s korijenjem.
Pogledajte Izraela samo tri dana nakon oslobođenja iz Egipta! Pjevali su, tresli tamburinima i svjedočili o sili i snazi silnog Boga, hvaleći se da ih je on vodio i zaštitio. A onda su stigli do Mare, što znači "gorke vode". Ovo je za njih trebalo biti mjesto testiranja.
Bog jednostavno nastavlja dopuštati krizu za krizom dok konačno ne naučimo lekciju. Ako nastavimo odbijati naučiti je, doći će vrijeme kad će nas predati našoj vlastitoj gorčini i mrmljanju. "Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli … Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: 'Što ćemo piti'" (Izl 15,22.24).
U nedjelju su Izraelci imali dobro vrijeme – pjevali su, plesali, slavili. A onda je došla srijeda i našli su se u nevolji. Još jedna kriza i – krahirali su.
Kako je narod tako brzo mogao izgubiti pouzdanje? Jer ga nikada nisu ni imali. Pod njima se nikada nije izgradio taj temelj. I tako su ponovno pali na ispitu. Apsolutno ništa nisu naučili iz svojih ranijih kriza i ponovno su propustili priliku zablistati veličinom svoga Boga.
Od toga dana nadalje, Izrael nije bio u stanju išta naučiti od Boga. Čak su počeli uzimati njegovu dobrotu zdravo za gotovo. Nisu imali hrane i on im je poslao manu s neba. Poslao im je prepelice na dva lakta iznad zemlje izvan tabora. Ali nije se čula ni jedna riječ hvale! Umjesto toga, ljudi su se predali pohlepi, gomilajući sve što im je Bog dao. Izrael je postao tvrde šije!
O, kakva sramota ići iz krize u krizu i u tom procesu ništa ne naučiti! To sa sobom nosi prokletstvo da ćete biti predani duhu mrmljanja.
Pogledajte Izraela samo tri dana nakon oslobođenja iz Egipta! Pjevali su, tresli tamburinima i svjedočili o sili i snazi silnog Boga, hvaleći se da ih je on vodio i zaštitio. A onda su stigli do Mare, što znači "gorke vode". Ovo je za njih trebalo biti mjesto testiranja.
Bog jednostavno nastavlja dopuštati krizu za krizom dok konačno ne naučimo lekciju. Ako nastavimo odbijati naučiti je, doći će vrijeme kad će nas predati našoj vlastitoj gorčini i mrmljanju. "Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli … Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: 'Što ćemo piti'" (Izl 15,22.24).
U nedjelju su Izraelci imali dobro vrijeme – pjevali su, plesali, slavili. A onda je došla srijeda i našli su se u nevolji. Još jedna kriza i – krahirali su.
Kako je narod tako brzo mogao izgubiti pouzdanje? Jer ga nikada nisu ni imali. Pod njima se nikada nije izgradio taj temelj. I tako su ponovno pali na ispitu. Apsolutno ništa nisu naučili iz svojih ranijih kriza i ponovno su propustili priliku zablistati veličinom svoga Boga.
Od toga dana nadalje, Izrael nije bio u stanju išta naučiti od Boga. Čak su počeli uzimati njegovu dobrotu zdravo za gotovo. Nisu imali hrane i on im je poslao manu s neba. Poslao im je prepelice na dva lakta iznad zemlje izvan tabora. Ali nije se čula ni jedna riječ hvale! Umjesto toga, ljudi su se predali pohlepi, gomilajući sve što im je Bog dao. Izrael je postao tvrde šije!
O, kakva sramota ići iz krize u krizu i u tom procesu ništa ne naučiti! To sa sobom nosi prokletstvo da ćete biti predani duhu mrmljanja.