četvrtak, rujna 20, 2012

KAKO POSTATI VELIK KOD BOGA


"U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9).
Svoje svakodnevne susrete s Bogom morate smatrati svetijima i važnijima od svih drugih dogovora s drugim ljudima – bez obzira tko su.

Kako sramotno mora biti za nebo kad vidi na koji način mi kršćani propuštamo visoko cijeniti veličanstvo našega Boga, kralja slave! Često pokazujemo neozbiljnost kroz način na koji ga ostavljamo čekati. A kao vrhunac svega, iznenada odustajemo od planova da se susretnemo s njim u njegovim dvorima i za najbezvrjedniju stvar.

Možete li zamisliti da netko ostavlja Stvoritelja svemira da ga čeka dok on oteže da bi pogledao svoj omiljeni televizijski program? A to je upravo ono što mnogi od nas čine! Što je još gore, često zanemarujemo uopće se pokazati u nazočnosti Božjoj. Ne da smo zaboravili naš sastanak s njim, nego namjerno odbijamo pojaviti se pred njim!

Izaija je tugovao: "Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog  svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut" (Iz 53,3). Kad dopuštam upadima da dođu između mene i sastanka s Gospodinom, krijem svoje lice od njega i ne cijenim ga koliko bih trebao.

Istina je, nije moguće tratiti vrijeme kad tražite Boga u molitvi. Štoviše, izvan tajne klijeti, molitelj ili moliteljica postiže više za manje vremena, s manje hitnje te manje truda i znoja.

Najučinkovitije djelo za Boga koje ćemo ikada postići jest na našim koljenima. Dok nemolitelj ide kojekuda, tamo-amo, nastojeći postići velike stvari, molitveni kršćanin marljivo radi drmajući kraljevstvima, rušeći utvrde, čineći velike stvari i, u tom procesu, postajući velik kod Boga.