petak, rujna 21, 2012

IDOLI PONOSA I LJUBOMORE

Svatko onaj tko se čvrsto drži grijeha, nikada neće prihvatiti istinu kad je čuje. Zašto? Jer svaki grijeh sa sobom nosi laž koja se prihvaća kao istina.

Kad Duh Sveti uvjerava vjernika o određeni grijeh ili naviku, dolazi iznova i iznova s blagim upozorenjima. Božji Duh je blag, strpljiv, dobar – i čeka vjernika da odgovori prije nego provede stegovnu mjeru nad njim. Svojim dragim uvjerenjem on neprestano kucka u kompromis tog čovjeka.

Kad su svi pozivi i upozorenja Duha zanemareni te grijeh pusti korijen, dolazi kazna i konačno sud. Bog dopušta sljepoću očiju i tvrdoću srca tako da grešnik koji kronično griješi nije u stanju vidjeti svoju vlastitu pokvarenost. Na kraju otvrdnuće srca postaje neprobojno.

Šaulovo srce bilo je pod vlašću idolâ ponosa i ljubomore. U tom čovjeku neprekidno se dizao ponos čineći ga ljubomornim na Davida i na svakog drugoga koji je hodao u svetosti te je njegovo srce bilo svladano idolopoklonstvom.

Evo žalosnog svjedočanstva ovoga idolopokloničkog kralja: "A Šaul odgovori: 'U velikoj sam nevolji … Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snima'" (1 Sam 28,15). Mogao je plakati, tražiti proroke, moliti za snove, ali Gospodin je odgovorio: "Ne, Šaule. S tobom više ne razgovaram jer je tvoje srce zarobio idol."

Jeremijina knjiga nam govori da je Efrajim zbog grijeha pao pod oštru kaznu Gospodnju. Ali se pokajao obrativši se od svojih idola i razbivši ih. Evo njegova svjedočanstva: "Odvratih se od tebe, ali se pokajah, i nakon toga bio sam poučen" (Jer 31,19).

Razumijete li što Efrajim ovdje govori? U biti to znači: "Kad sam imao idole (grijeh) u svom srcu, išao sam Gospodinu po pouku. Ali nisam mogao dobiti riječ s neba. Ništa nisam čuo od Boga dok se nisam pokajao i smrskao svoje idole. Tada sam dobio jasne upute!"