POZVANI U ZAJEDNICU

Apostol Pavao piše: "Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim" (1 Kor 1,9).

Ovaj jedan redak otvara nam istinu koja nas može provesti kroz svaku oluju života. Tu je jednostavna istina koja može sačuvati naša srca u počinku kad se sve oko nas trese. Tu je Riječ Božja koja nas može sačuvati od straha koji sad zahvaća čitav svijet.

Ta istina je ovo: Božju vjernost učimo odgovarajući na poziv da ostanemo u zajednici s Isusom. "… pozvao vas je u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom …"

Nismo pozvani da se uzdamo u svoju vlastitu pamet. Nismo pozvani da se uzdamo u tijelo, u ljude niti u išta što je od ovoga svijeta. Isus nas poziva: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja u vas okrijepiti" (Mt 11,28).

Sam Krist naš je mir, naše pouzdanje i zadovoljstvo. Ja doživljavam ogromno zadovoljstvo kad po vjeri vidim svog Gospodina u slavi – kako me ljubi, poziva u svoju divnu nazočnost, govori mi da je on svedostatan. Ne moram ga preklinjati niti ga se bojati. Što više u svemu gledam u Isusa, više znam da je zadovoljan jer bez vjere nije mu moguće ugoditi.

Nažalost, mnogi koji doista ljube Isusa često se u vrijeme krize uspaniče, brinu i boje. Vrijeme troše pokušavajući odgonetnuti putove bijega ili kako da podnesu svoju kušnju. Ne obraćaju pozornost na njegov poziv da "dođu i večeraju" s njim. Ne govorim o provođenju sat vremena ili nešto slično svaki dan u molitvi. Govorim o usredotočenosti na njega tijekom čitavog dana, "bez prestanka moleći" (1 Sol 5,17). To je jednostavan, tih razgovor – kad mu govorimo i više ga upoznajemo, tako da u krizna vremena ne trebamo užasnuti juriti u tajnu klijet molitve i vapiti za pomoć poput stranca.

On čuje sve vapaje, glasne i tihe, i uvijek će nam u svojoj vjernosti odgovoriti.