petak, lipnja 27, 2008

MOLITVA U NEMIRNA VREMENA

U opasna vremena kao što su ova, je li Crkva tako nemoćna da ne može ništa učiniti? Trebamo li sjediti i čekati na Kristov povratak? Ili smo pozvani na neku odlučnu akciju? Kad se svijet svuda oko nas trese i ljudska srca otkazuju od straha, jesmo li pozvani da uzmemo duhovno oružje i uđemo u bitku s protivnikom?

Prorok Joel vidio je da se sličan dan približava Izraelu, "dan pun mraka i tmine". Prema Joelu, dan mraka koji se primicao Izraelu trebao je biti takav kakav nije bio viđen u njihovoj povijesti. Prorok je vapio: "Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pahara od Svevišnjeg" (Jl 1,15).

Što je bio Joelov savjet Izraelu za taj mračan trenutak? Donio mu je ovu riječ: "Al' i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom?" (Jl 2,12-14).

Dok čitam ovaj odlomak, najviše sam pogođen ovim riječima: "Al' i sada..." Dok se gusti mrak spuštao nad Izraelom, Bog je pozivao svoj narod: "Al' i sada, u trenutku moje osvete – kad ste me izgurali iz svoga društva, kad se čini da je milosrđe nemoguće, kad se čovječanstvo ismijava iz mojih upozorenja, kad mrak i tmina pokrivaju zemlju – al' i sada, potičem vas, vratite se k meni. Ja sam spor na gnjev i poznat sam po tome da zadržavam svoje sudove na određeno vrijeme, kao što sam učinio za Jošiju. Moj narod može moliti i tražiti moje milosrđe. Svijet se neće pokajati ako kažete da nema milosrđa."

Vidite li Božju poruku za nas u tome? Kao njegov narod, možemo se prepustiti molitvi i on će nas čuti. Možemo mu upućivati naše molbe znajući da će odgovoriti na iskrene, učinkovite i žarke molitve svojih svetih.