VIDJET ĆEMO GA!
"Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo" (Dj 1,11).
Tijelo od mesa i kosti bilo je položeno u grob, a i uskrslo tijelo bilo je od mesa i kosti koje je Toma dotakao (vidi Iv 20,26-29). On je dotakao njegove ruke i stavio ruku na njegov bok. Ovo je uistinu bio čovjek – proslavljen – koji je uzašao Ocu! Isus nije pred njima iščeznuo; bio je podignut u zrak i oblak ga je odnio ispred njihovih očiju. Kakav strahovit prizor je to morao biti: Isus blista … zrači od slave … glave podignute prema nebu polako se diže iznad njih. Apostoli su morali pasti na koljena!
Čitavo to uzašašće gledali su očiju usredotočenih na njega: "Dok su očiju uprtih u nebo gledali" (Dj 1,10). Nisu trepnuli okom i on je nestao! Istina je, bit ćemo promijenjeni u tren oka: "… svi ćemo se preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube" (1 Kor 15,51-52). Pavao govori o našoj tjelesnoj promjeni kad ćemo "skupa s njima (uskrsnim mrtvima) biti odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu" (1 Sol 4,17). On će doći brzo, iznenada, i u jednom trenu bit ćemo tjelesno promijenjeni.
Pisac knjige Hebrejima nagovještava da će narod Božji vidjeti kako se taj Dan približava: "Ne ostavljajmo … svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan" (Heb 10,25). "Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest" (1 Iv 3,2). "Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli" (Otk 1,7). "… i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima" (Otk 22,4). Stjepan, "pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane" (Dj 7,55). Stjepan je slika onih koji žive u posljednjim danima – "pun(i) Duha Svetoga" – koji će dobiti otvorene oči i otvoreno nebo. Mi ćemo vidjeti Isusa kako dolazi u slavi sa svim svetim anđelima i vidjet ćemo pratnju njegove slave!
Tijelo od mesa i kosti bilo je položeno u grob, a i uskrslo tijelo bilo je od mesa i kosti koje je Toma dotakao (vidi Iv 20,26-29). On je dotakao njegove ruke i stavio ruku na njegov bok. Ovo je uistinu bio čovjek – proslavljen – koji je uzašao Ocu! Isus nije pred njima iščeznuo; bio je podignut u zrak i oblak ga je odnio ispred njihovih očiju. Kakav strahovit prizor je to morao biti: Isus blista … zrači od slave … glave podignute prema nebu polako se diže iznad njih. Apostoli su morali pasti na koljena!
Čitavo to uzašašće gledali su očiju usredotočenih na njega: "Dok su očiju uprtih u nebo gledali" (Dj 1,10). Nisu trepnuli okom i on je nestao! Istina je, bit ćemo promijenjeni u tren oka: "… svi ćemo se preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube" (1 Kor 15,51-52). Pavao govori o našoj tjelesnoj promjeni kad ćemo "skupa s njima (uskrsnim mrtvima) biti odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu" (1 Sol 4,17). On će doći brzo, iznenada, i u jednom trenu bit ćemo tjelesno promijenjeni.
Pisac knjige Hebrejima nagovještava da će narod Božji vidjeti kako se taj Dan približava: "Ne ostavljajmo … svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan" (Heb 10,25). "Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest" (1 Iv 3,2). "Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli" (Otk 1,7). "… i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima" (Otk 22,4). Stjepan, "pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane" (Dj 7,55). Stjepan je slika onih koji žive u posljednjim danima – "pun(i) Duha Svetoga" – koji će dobiti otvorene oči i otvoreno nebo. Mi ćemo vidjeti Isusa kako dolazi u slavi sa svim svetim anđelima i vidjet ćemo pratnju njegove slave!