MILOSRĐE JE ZARAZNO by Nicky Cruz
"Kad Isus … vidje silan narod … sažali se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira" (Mk 6,34).
Naša se služba u Oslu u Norveškoj udružila s velikom luteranskom crkvom. Bila je to jedna od malobrojnih crkava koje su bile voljne pomoći nam. Njihova djeca bila su duboko predana Gospodinu, ali bili su potpuno iznenađeni našim metodama evangeliziranja. Europski kršćani su tihi, ponizni ljudi koji svoju vjeru uglavnom drže za sebe. Ideja propovijedanja na ćošku ulice usred neke četvrti odvela ih je daleko od njihovih sigurnih zona. Isprva nisu željeli ići s nama, ali za nekoliko tjedana nismo ih mogli zaustaviti. U njima se zapalila vatra za evangeliziranje – izvorna strast duše.
Mnogi od njih putovali su vlakom dva ili tri sata svakoga jutra da bi nam pomogli, zatim su kasno navečer ponovno putovali kući. Nisu mogli dovoljno dobiti. I bili su silno željni saznati više o našoj djeci iz New Yorka. Kad smo im rekli da su mnogi od naše djece bivši članovi bandi i ovisnici o drogi, jedva su to mogli povjerovati. Bili su zaprepašteni nad onim što je Isus učinio u njihovim životima – i što još uvijek čini.
Ali ono što ih je najviše privuklo bilo je izvorno suosjećanje naše djece za druge. Kad je netko bio povrijeđen, naša bi djeca plakala s njim, zagrlila ga, molila s njim. Svako jutro započelo je s nekoliko sati molitve i slavljenja u crkvenoj zgradi i luteranska djeca nisu mogla dobiti dovoljno. Ljubav naše djece isijavala je za njih, nešto što nikada nisu iskusili. Ubrzo ih je zahvatilo oduševljenje. Širilo se poput divlje vatre srcima svih koji su radili s nama.
Kad je konačno naša evangelizacija završila, djeca iz Norveške nisu mogla podnijeti da vide kako odlazimo. Naša skupina tako ih je privukla, tako su zavoljeli našu djecu, da su u zračnoj luci satima plakali prije nego što je naš zrakoplov odletio. Na tom putovanju naša su djeca sklopila životna prijateljstva i ostavila neizbrisiv dojam na živote onih koje su ostavili.
To je ljepota prirode suosjećanja. To je jedna od najomiljenijih i najzaraznijih ljudskih emocija. Ona se ne može krivotvoriti i njezin utjecaj ne može se objasniti, ali vrlo je stvaran. I vrlo snažan!
__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.
Naša se služba u Oslu u Norveškoj udružila s velikom luteranskom crkvom. Bila je to jedna od malobrojnih crkava koje su bile voljne pomoći nam. Njihova djeca bila su duboko predana Gospodinu, ali bili su potpuno iznenađeni našim metodama evangeliziranja. Europski kršćani su tihi, ponizni ljudi koji svoju vjeru uglavnom drže za sebe. Ideja propovijedanja na ćošku ulice usred neke četvrti odvela ih je daleko od njihovih sigurnih zona. Isprva nisu željeli ići s nama, ali za nekoliko tjedana nismo ih mogli zaustaviti. U njima se zapalila vatra za evangeliziranje – izvorna strast duše.
Mnogi od njih putovali su vlakom dva ili tri sata svakoga jutra da bi nam pomogli, zatim su kasno navečer ponovno putovali kući. Nisu mogli dovoljno dobiti. I bili su silno željni saznati više o našoj djeci iz New Yorka. Kad smo im rekli da su mnogi od naše djece bivši članovi bandi i ovisnici o drogi, jedva su to mogli povjerovati. Bili su zaprepašteni nad onim što je Isus učinio u njihovim životima – i što još uvijek čini.
Ali ono što ih je najviše privuklo bilo je izvorno suosjećanje naše djece za druge. Kad je netko bio povrijeđen, naša bi djeca plakala s njim, zagrlila ga, molila s njim. Svako jutro započelo je s nekoliko sati molitve i slavljenja u crkvenoj zgradi i luteranska djeca nisu mogla dobiti dovoljno. Ljubav naše djece isijavala je za njih, nešto što nikada nisu iskusili. Ubrzo ih je zahvatilo oduševljenje. Širilo se poput divlje vatre srcima svih koji su radili s nama.
Kad je konačno naša evangelizacija završila, djeca iz Norveške nisu mogla podnijeti da vide kako odlazimo. Naša skupina tako ih je privukla, tako su zavoljeli našu djecu, da su u zračnoj luci satima plakali prije nego što je naš zrakoplov odletio. Na tom putovanju naša su djeca sklopila životna prijateljstva i ostavila neizbrisiv dojam na živote onih koje su ostavili.
To je ljepota prirode suosjećanja. To je jedna od najomiljenijih i najzaraznijih ljudskih emocija. Ona se ne može krivotvoriti i njezin utjecaj ne može se objasniti, ali vrlo je stvaran. I vrlo snažan!
__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.